Uspjeh učenika u školi se do dana današnjega vrednuje ocjenama, iako se u našem suvremenom obrazovnom sustavu sve više nameće tema i o njoj se sve energičnije raspravlja: Jesu li ocjene (petice) jedini pokazatelj budućeg uspjeha u životu?
Približava se kraj nastavne godine, a samim tim se pojačava pritisak roditelja na nastavnike i profesore zbog trenutnih ocjena njihove djece u e-dnevniku. Pritisak ne jenjava ni kada nastupi zakonska zabrana dolaska roditelja na informacije. Svega tu bude, od vike i vrijeđanja do prijetnji inspekcijama i medijima. Pritisak kulminira u zadnjem mjesecu školske nastave, ali nastavna godina traje 10 mjeseci i što je sa svim mogućim oblicima suradnje učitelja i roditelja do tada?!? Zašto roditelji kao isključive krivce za neuspjeh (ako su ocjene mjerilo uspjeha) vide učitelje a ne djecu?!? Ili možda sebe?!? Miro Pandur kaže: „Ocjene nisu pregovori između roditelja i škole; one su lekcija o odgovornosti koju dijete mora samo naučiti.“
Znamo da su ocjene bitne za upis djece u sljedeće razine obrazovanja kao i smještaje u učeničke/studentske domove, ali to je naknada za učenički minuli rad tijekom cijele nastavne godine, a ne samo za zadnjih mjesec dana.
Uspjeh učenika nije samo pitanje ocjena, već i razvoja vještina i ustrajnosti
Uspjeh učenika nije samo pitanje ocjena, već i razvoja vještina i ustrajnosti. On ovisi o uzajamnom djelovanju obitelji, škole, društva i individualnih karakteristika. Ulaganje u obrazovanje i stvaranje pozitivnog okruženja za učenje ključni su za oblikovanje uspješnih i sretnih pojedinaca koji će onda doprinositi boljem društvu.
Roditelji nerijetko zaboravljaju kako je za dijete važno u osnovnoj školi učiti o radnim navikama, već kao mjerilo uspjeha vrednuju samo učenje za ocjenu. Stoga zamjeraju učiteljima kad pregledavaju je li djeca pišu domaći rad ili donose li potreban radni pribor u školu. Radne navike su neophodne za svakodnevno obavljanje aktivnosti i razvijanje odgovornog čovjeka. S dobrim radnim navikama djeca razvijaju samopouzdanje koje im je potrebno za život, a time šalju poruku drugima da se mogu u njih pouzdati.
Snalažljivost je vještina koja se razvija ukoliko djetetu ne servirate sve, već ga potičete da istražuje sam. Ako kao roditelji, npr. rješavate školske obaveze i zadatke umjesto djeteta kako bi mu ocjena bila što bolja, nećete dijete naučiti samostalnosti, niti će osjećati potrebu da se sam potrudi oko nečega kako bi uspio. Snalažljiva osoba je kreativna, brzo donosi odluke i samostalna je.
Snalažljivost je vještina koja se razvija ukoliko djetetu ne servirate sve
Današnja djeca često ne znaju učiti, a često se niti ne trude naučiti kako učiti. Neki roditelji koliko god mogu rade umjesto njih (čitaju lektire, pišu domaće, rade skripte…), a drugi im plaćaju instrukcije misleći kako su time sve riješili i kako će tako sve djeci „ući“ u glavu. S druge strane se djeca ponašaju poput boce s čepom i ne dopuštaju da im išta od ponuđenih informacija „uđe“ u glavu. Naučiti učiti je vještina kojom nećete vi umjesto djeteta raditi zadatke ili ga podsjećati što treba raspitujući se kod drugih roditelja, već je smisao da dijete ovlada organizacijskim vještinama oko učenja te poznaje tehnike učenja kojima uči potrebno. Živimo u ubrzanom vremenu i potrebne su nam vještine učenja u životu. U trenu kad pomislimo da sve znamo, nešto se u društvu promijeni i opet treba učiti to novo.
Zato je važno da kod djeteta razvijate taj istraživački duh, da bude znatiželjno, da se raspituje i istražuje što je novo na polju o kojem uči. Učenje ne prestaje ni kada se zaposlimo, ono je cjeloživotno i od nas traži neprestani angažman.
Zato je važno da kod djeteta razvijate taj <<<<<<<<<<<<duh
Zbog nedovoljne verbalne komunikacije uslijed razvoja moderne tehnologije, današnji mladi se ponekad ponašaju kao da ne znaju razgovarati i izražavati svoje emocije. Komunikacijske vještine su neophodne svakoj osobi. Ako dijete zna kritički promišljati, izražavati svoje potrebe i osjećaje moći će lakše rješavati sukobe i probleme. Poznavanje i primjena komunikacijskih vještina djetetu omogućuje lakše sklapanje prijateljstva, uspjeh u poslu te sigurnost u sebe.
Pisac i dobitnik Nobelove nagrade W. B. Yeats smatra kako: “Obrazovanje nije punjenje vjedra nego paljenje vatre.” Stoga, pripremite djecu za život na različite načine jer petice će im možda osigurati upis u željenu školu, a sve ostale vještine će im pomoći uspjeti u životu.
Izvor: Mreže riječi