Promisli o svojim grijesima.

Treba velikom pomnjom ispitati savjest, svoju nepravednost, lijenost površnost, nemarnost, oholost, te ima li što protiv koje Božje zapovijedi. Valja ispitati svoje nakane: činiš li sve radi Boga i dobra bližnjega, zajednice i svoje duše ili da se istakneš i da te pohvale?

O svetim zavjetima ispitati se jedno po jedno. Savjest ti treba biti prava, da uvidiš svoju krivnju i zaboravnost na svoga Boga. Sagledaj svoje odluke i obećanja učinjena njemu, da se zasramiš pred svojom nepravdom i što si time uvrijedila Božju dobrotu.

Probudi u sebi pokajanje i žaljenje te čvrstu odluku.

Skrušeno i pravedno ispovijedi sve svoje grijehe i nemarnosti svome ispovjedniku.

Tu optuži sebe kao na Božjem sudu, priznaj svoje grijehe i zanemarivanja da ne budeš suđena poslije smrti, na sudu Božjem. Treba paziti da se u ispovijedi izbjegne svaka nepotrebna riječ i pripovijedanje, več reći sve kratko, a jasno i iskreno, kao Bogu koji sve zna.

Staklo, iako se ne dira, zamaže se. Tako je i s našom duhovnom stranom.

Na ispovijedi je najvažnija iskrenost, potom odluka, jer ne vrijedi ni pokajanje bez čvrste odluke.

Ne smije se u ispovijedi uzimati u usta drugoga, niti ičije grijehe, već se ispovijedaju svoji grijesi da ti se oproste i da za njih dobiješ odrješenje.

Ako nemaš ništa za što bi se optužila i za ispovjediti, a ti isto u određeni dan pristupi ispovijedi i moli barem sveti blagoslov.

Na svetu ispovijed idemo svakih osam dana da pomoću svetoga sakramenta možemo rasti i napredovati u savršenstvu, da se najvećma čuvamo od grijeha. Čista savjest koja je budna, tamo ili ovamo pronađe neke slabosti ili nehotične male nečistoće. Staklo, iako se ne dira, zamaže se. Tako je i s našom duhovnom stranom, prenosi Glasilo Svetišta bl. Marije Propetoga Isusa Petković.