Nadbiskup Zgrablić blagoslovio je poprsje mons. Ivana Zorice na trgu kod župne crkve sv. Stošije u Biogradu n/m u petak 25. travnja na 24. godišnjicu smrti Zorice.

Otkrivanjem Zoričinog poprsja „njegov lik se ugrađuje u prostor Biograda i u pamćenje i srce župne zajednice“, rekao je nadbiskup koji je blagoslovio i dovršetak radova na uređenju trga i okoliša župne crkve sv. Stošije.

Ti radovi „nisu samo djelo ruku, već plod vjere, zajedništva i ljubavi prema svojoj župi, svom gradu i našim svetinjama“, rekao je mons. Zgrablić. Prije blagoslova, nadbiskup je predvodio misno slavlje u biogradskoj župnoj crkvi.

Ponosni sin župe i grada Biograda

Zorica je bio „svećenik gorljivog srca, domoljub čiste savjesti, duhovni i materijalni graditelj, pastir duša i ponosni sin župe i grada Biograda“, rekao je nadbiskup poželjevši da taj spomenik bude trajni podsjetnik na Kristovu ljubav koju je Zorica živio i poticaj nama da i mi budemo graditelji Crkve.

Svećenik gorljivog srca, domoljub čiste savjesti, duhovni i materijalni graditelj

Don Ivan je bio čovjek rada, ali ne bilo kakvog. „Nije radio za karijeru, priznanje, kompromise ni osobnu zaradu, niti da bi mu netko podignuo spomenik. Radio je s Bogom i za župnu zajednicu, živu Crkvu i zbog toga su ostali plodovi: crkve, dvorane, obnova i ljudi koji su njegovim životom i radom duhovno obogaćeni.

Foto: Župa Biograd

On je gradio i u vremenu kad je graditi značilo izazivati komunističku vlast, kad je svaka cigla bila ispit vjere. Ali nije se iscrpio, jer je znao za koga radi. Znao je baciti mrežu s prave strane, Božje strane“, poručio je mons. Zgrablić.

Radio je s Bogom i za župnu zajednicu, živu Crkvu i zbog toga su ostali plodovi

Upozorio je da nas Božja riječ poziva preispitati čime i zašto ispunjavamo svoje dane.

„Koliko se trudimo, a koliko toga radimo bez oslonca na Boga? Možemo biti zaposleni, angažirani, puni planova – ali bez molitve, povezanosti s Bogom i smjera koji dolazi od Krista, lako ostanemo prazni.“

Radite, ali ne radite bez Boga

Naglasio je ono što don Ivan svima govori: „Radite, ali ne radite bez Boga. Ne bojte se napora, ali neka taj napor bude usmjeren prema dobru, prema nebu. Bacajmo mreže, ali na Isusovu riječ“, istaknuo je nadbiskup, rekavši da „rad bez odnosa s Bogom lako sklizne u rad da zaradimo, da se istaknemo, dokažemo, posjedujemo“.

Ne bojte se napora, ali neka taj napor bude usmjeren prema dobru

„Rad je svet kad nas čini sličnima Bogu, Stvoritelju – kad gradimo, oblikujemo, služimo, činimo dobro. Ali kad rad i ono što se radom postigne postane idol, sredstvo za izgradnju ega, gomilanje profita, on nas iznutra osiromaši, često postaje predmet svađe i razdora. Zatvara nas u pohlepu, sebičnost, natjecanje i gubimo svoj identitet djeteta Božjega“, upozorio je mons. Zgrablić.

Foto: Župa Biograd

Rad je svet kad nas čini sličnima Bogu, Stvoritelju

Zato sve što radimo mora biti izraz naše sličnosti Bogu. Bog stvara iz ljubavi, i mi smo pozvani isto.

„Naš rad ne smije služiti stvaranju imidža, nego očitovanju kršćanskog identiteta – da smo sinovi i kćeri Božje. U tom duhu radio je i don Ivan – ne da bi se dokazivao, nego da bi svjedočio kome pripada i da bi se širilo Kraljevstvo Božje“, istaknuo je nadbiskup.

Prošao kroz tamnicu i poniženja

Podsjetio je da je don Ivan „prošao kroz tamnicu u Staroj Gradiški, montirane optužnice, zabrane, poniženja. Možda se i zapitao: ‘Gdje si, Gospodine?’. Ali, nije odustao. Bio je ustrajan i vjeran i upravo time svjedočio da je Isus tu i kad ga čovjek ne vidi“.

Možda se i zapitao: ‘Gdje si, Gospodine?’

„Don Ivan nas uči: ne moraš uvijek ‘vidjeti’, da bi znao da je Bog tu. Dovoljno je biti budan, vjeran i doći će zora, svitanje, novi dan, mir“, poručio je nadbiskup potaknuvši vjernike da budu ljudi vjere i u tami; da ostanu vjerni i kad ne osjećaju Božju prisutnost, kad se čini da je tišina i praznina.

Foto: Župa Biograd

„Bog ne nestaje. On je na obali naših života, čeka. Ponekad ćemo ga prepoznati tek kad se okrenemo unatrag i vidimo plodove. Trudimo se u svemu tražiti Krista, čak i kad ga ne prepoznajemo odmah.

Ponekad ćemo ga prepoznati tek kad se okrenemo unatrag i vidimo plodove

Don Ivan je imao razloga biti ogorčen: bio je zatvaran, progonjen, izopćen, ali otvarao je vrata crkve i srca svima. Don Ivan je imao srce koje ne traži savršenstvo, nego zajedništvo. I mi smo pozvani na to“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Dopustio je da Bog djeluje preko njega

Don Ivan je vjerno živio Evanđelje u progonstvu, radu, molitvi, služenju.

„Nije tražio svoju slavu, ali je ostavio trag. Nije imao moć, ali je imao snagu duha. Znao je da se mreže pune samo ako se baca mrežu po Božjoj riječi. Ponosni smo na don Ivana ne po ljudskim mjerilima taštine i uspjeha, nego po evanđeoskom ponosu koji je poniznost pred Bogom.

Foto: Župa Biograd

Naš ponos nisu oholost i isticanje, nego zahvalnost i svjedočanstvo. Govorimo: ‘Hvala ti, Gospodine, za svećenika koji nam je pokazao kako se živi evanđelje’“, poručio je mons. Zgrablić naglasivši:

Ponosimo se don Ivanom jer je dopustio Bogu da preko njega djeluje

„Biti ponosan u evanđeoskom smislu znači prepoznati Božje djelo u čovjeku. Ponosimo se don Ivanom jer je dopustio Bogu da preko njega djeluje. On nas uči da je pravo dostojanstvo i snaga u vjernosti, u tišini, u postojanosti“.

Život Zorice je svjedočanstvo da se može biti Kristov u svakom vremenu – „i kao mladi bogoslov u ratu, i kao zatvorenik, graditelj, kao stari svećenik koji tiho pomaže u rodnoj župi“, rekao je nadbiskup.

Više o njegovom životu pročitajte na stranici IKA-e.