Bl. Jakov – zadarski čudotvorac

Relikvijar s ostatcima tijela bl. Jakova Zadranina postavljen je na zid samostanske crkve sv. Frane u Zadru, uz blaženikovu sliku, 2023. godine. Inicijator te akcije bio je gvardijan fra Stipe Nosić, a veliku ulogu u svemu imao je povjesničar i zadarski franjevac fra Stanko Škunca.

Bio je i vrlo pobožan, pa su ga ljudi često tražili da moli za njih u njihovim potrebama. Zabilježeno je da je često izmolio ozdravljenja raznih osoba.

Relikvijar je, kao i slika, umjetničko djelo. Prema predaji, kada je potpuno onemoćao u staračkoj dobi, fra Jakov je odbacio svoj štap. Odlučio ga je posaditi u vrt, a štap je nakon njegove smrti procvjetao. Zato je umjetnik izradio štap, a u cvijet na vrhu ugrađene su moći, tj. prah blaženikova tijela.

Slika i relikvijar bl. Jakova Zadranina / Foto: Franjevačka provincija sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri

Naime, od blagdana bl. Jakova 27. travnja 2023. godine, zadarski franjevci – predvođeni fra Tomislavom Šankom, dosadašnjim ministrom Franjevačke provincije sv. Jeronima, u kojoj je svoj redovnički život započeo bl. Jakov – žele da vjernici Zadarske nadbiskupije, ali i šire, više i bolje upoznaju njegov život i utječu se njegovom čudesnom zagovoru.

Blaženi Jakov jedini rođeni Zadranin kojega je Crkva proglasila blaženim, a zadarski franjevci ponosni su na svojeg subrata koji je u 15. stoljeću živio u njihovom samostanu.

Svi drugi zadarski sveci su „uvezeni“, primjerice sv. Stošija, sv. Krševan, sv. Zoilo ili sv. Šimun. Dobro je to shvaćao i u svojim propovijedima posebno isticao nadbiskup Marijan Oblak, koji je mnogo doprinio štovanju bl. Jakova, rođenog Zadranina.

Svetački život i sveta smrt

Nakon ulaska u franjevački red, bl. Jakov je služio u samostanu u talijanskom Bitettu. Nije bio svećenik, nego samo franjevački brat koji je obavljao obične kućne poslove, poput kuhinje, obrađivanja vrta i skupljanja milostinje. “Baš kao sakupljač milostinje imao je blagu i srdačnu narav i ljudi su ga jako voljeli. Bio je i vrlo pobožan, pa su ga ljudi često tražili da moli za njih u njihovim potrebama. Zabilježeno je da je često izmolio ozdravljenja raznih osoba. S jedne strane, činio je i neka čuda, a s druge strane bio je vrlo pobožan i obljubljen kod naroda te je umro na glasu svetosti i pokopan je u franjevačkoj u grobnici u samoj crkvi.

Blaženi Jakov Zadranin uistinu je bio čovjek na glasu svetosti, a kojega Zadrani nisu dovoljno svjesni jer ga čak i ne poznaju dovoljno.

Bl. Jakov u Bitettu je umro 27. travnja 1496. na glasu svetosti, pa ga u tom gradu slave već stoljećima, a 1700. godine papa Klement XI. proglasio ga je i blaženim. U Zadru se svečanije slavi posljednjih nekoliko desetljeća, a više su puta vjernici iz Zadra baš na dan njegove smrti hodočastili u Bitetto, tako i ove godine. Za nadati se da će i u Zadru 27. dan u svakom sljedećem mjesecu pobuditi dodatno zanimanje za život ovoga Božjeg ugodnika i osnažiti pobožnost prema blaženom Jakovu. On je uistinu čovjek svetoga života, na glasu svetosti, a kojega Zadrani nisu dovoljno svjesni jer ga čak i ne poznaju dovoljno.

Nikola IV. – „zadarski“ Papa franjevac

Dana 30. rujna 1227. rođen je budući papa Nikola IV., prvi pripadnik franjevačkog reda koji je postao papom. Kao Girolamo Masci rođen je u gradiću Liscianu u srednjotalijanskoj pokrajini Marche. Franjevački red bio je tada relativno nov. Naime, sv. Franjo Asiški umro je samo godinu dana prije Girolamovog rođenja.

Girolamo je ušao u franjevački red i postao je pobožan i miroljubiv fratar koji nije imao nikakvih ambicija osim služenja Crkvi. Godine 1274. postao je generalni ministar Reda manje braće. Na toj je službi naslijedio slavnog sv. Bonaventuru, poznatog franjevačkog crkvenog učitelja.

Godine 1288. kardinali su izabrali Girolama za papu. Taj papinski izbor trajao je gotovo godinu dana i bio je najsmrtonosniji u povijesti. Naime, za vrijeme zasjedanja umrlo je 6 kardinala. Uzrok njihovih smrti bila je vjerojatno malarija. Naime, Rim je bio tijekom povijesti uvelike izložen napadima malarije, jer se nalazio u nizinskom području rijeke Tibera, s dosta komaraca. Nekad se vjerovalo da malariju uzrokuje loš zrak koji dolazi iz močvara. I sama riječ malarija dolazi od mala aria što na srednjovjekovnom talijanskom znači zli zrak.

Foto: Nikola IV./ Izvor: Wikipedia

Kao papa Girolamo je uzeo ime Nikola IV. i uglavnom je birao srednji put između frakcija u Crkvi. Poznat je po tome što je poslao franjevca Ivana od Montecorvina u misiju u daleku Kinu. Bilo je to doba Marka Pola, kad je dolazilo do većeg povezivanja Europe i istočne Azije. Taj franjevački misionar postao je i katolički nadbiskup u Pekingu.

Papa Nikola IV. umro je u Rimu u 65. godini. Kasnije u povijesti još su samo tri franjevca postala papama: Siksto IV., Siksto V. i Klement XIV.

Papa Nikola IV. prvi je od samo četvorice papa u povijest Crkve. Kasnije u povijesti još su samo tri franjevca postala papama: Siksto IV., Siksto V. i Klement XIV.

Samostan sv. Frane u Zadru najstariji je franjevački samostan izvan Italije, a samostanska crkva najstarija je franjevačka crkva na južnoslavenskim prostorima s ove strane Jadrana. Crkva je 1280. posvećena s naslovom bazilike što je velika rijetkost i za ovo, ali i za ono vrijeme.  U 18. stoljeću poduzet je veliki restauracijski zahvat najstarije te dalmatinske gotičke crkve, čije je renesansne dogradnje izveo poznati Juraj Dalmatinac. Nalazi se na zapadnom dijelu Poluotoka, u neposrednoj blizini Morskih orgulja i zadarske rive.

U samostanu žive franjevci, a neki od njih vode brigu o zadarskoj Župi Srca Isusova na Voštarnici, koja pravno također pripadaju zadarskomu gvardijanatu sv. Frane. Više o blagu koje čuva ovaj franjevački samostan možete saznati na stranici zadarskih fratara.

Samostanska crkva – najstarija franjevačka crkva na našim prostorima

U Samostanu sv. Frane u Zadru čuva se i Bula proglašenja Frane svetim 16. srpnja 1228., kojom je Papa javio zadarskom samostanu da j Asiški siromašak kanoniziran svega dvije godine nakon smrti. Nažalost u Hrvatskoj, kao i u čitavoj Europi, sve manje je franjevaca, pa se pojedine franjevačke zajednice spajaju. U jednom takvom procesu Franjevačka provincija sv. Jeronima je 22. travnja 2025. postala kustodija ovisna o Hrvatskoj franjevačkoj provinciji sv. Ćirila i Metoda.

Uz baziliku su bili vezani i neki privilegiji potpunog oprosta. „Prvi potječe još od pape Nikole IV. koji je bulom Vitae perennis gloria 30. travnja 1291. podijelio poseban oprost svima koji posjete crkvu sv. Frane u Zadru na dane Blagovijesti, Božića, Očišćenja i Uznesenja Blažene Djevice Marije, te oprost Annum et quinquaginta dies na blagdane sv. Franje i Antuna Padovanskog.

Iz iste Provincije potječu i sluga Božji fra Ivo (Srećko) Peran, skladatelj poznate tzv. Peranove mise koju puk najviše pjeva. O njemu je snimljen i film Radosni slavitelj Kristova evanđelja.

Još jedan zaslužnik zadarske provincije je  fra Bernardin Škunca, jedan od osnivača i četrnaestogodišnji pročelnik Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji. Također je bio glavni urednik liturgijsko-pastoralnog časopisa Živo vrelo.

Brojne drugi eruditi, teolozi i mistici bili su članovi te provincije, sadašnje kustodije. Devetorica fratara stradali su kao žrtve komunista nakon Drugog svjetskog rata, a brojni su bili zatvarani i proganjani.

Proglašena Franjevačka kustodija sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri

Generalni ministar Reda manje braće o. Massimo Fusarelli proglasio je na Uskrsni utorak 22. travnja 2025. u Samostanu sv. Frane u Zadru Franjevačku provinciju sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri kustodijom ovisnoj o Hrvatskoj franjevačkoj provinciji sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Zagrebu.

Prvim kustosom imenovan je dosadašnji provincijal fra Tomislav Šanko, a savjetnicima fra Stipe Nosić, fra Tomislav Hrstić, fra Diego Deklić, fra Leopold Mičić i fra Pavle Ivić.

Proglašena Franjevačka kustodija sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri