Zamjenik državnog tajnika službeno obavještava kamerlenga Svete rimske Crkve da je papa umro. Kamerlengo u prisutnosti voditelja liturgijskih slavlja, tajnika i kancelara Apostolske palače mora službeno ustanoviti da je papa stvarno mrtav. To je danas formalni čin, jer to ustanovljuju liječnici, a nekada je kamerlengo udarao srebrnim čekićem po njegovom čelu, zovući ga po imenu, prenosi IKA.

Prema izmjenama Obrednika „Red sprovoda rimskih prvosvećenika“ koje je papa Franjo odobrio u travnju 2024. utvrđivanje smrti više nije u sobi pokojnoga pape nego u kapelici.

Potom kancelar sastavlja dokument o papinoj smrti. Kamerlengo zatvara papinu spavaću i radnu sobu te postavlja na vrata pečatom označenu traku.

On preuzima u vlasništvo lateransku baziliku – sjedište rimskog biskupa, kao i papinski ljetnikovac Castel Gandolfo.

Potom prenosi vijest o papinoj smrti vikaru grada Rima, koji je posebnim priopćenjem prenosi puku Rimske biskupije. Isto tako priopćava tu vijest vikaru Države Vatikanskoga Grada jer je papa i poglavar države.

Desno krilo brončanih vrata – službenog ulaska u Vatikan – se zatvara. Zvona bazilike sv. Petra daju znak da je Papa umro.

Nakon službenog prepoznavanja papina tijela, liječnici ga uređuju i odijevaju u papinske paramente: kazulu crvene boje (ta je boja znak žalosti za pape), palij, bijeli ovratnik s crnim križevima (simbolom dostojanstva), a na glavu mu stavljaju bijelu mitru.

Prema novom obredniku, tijelo se odmah polaže u jedan drveni te unutarnji pocinčani lijes, za razliku od prijašnjeg trostrukog kovčega od čempresa, cinka i oraha.

Nakon uređivanja, papino mrtvo tijelo biva tri dana izloženo u bazilici sv. Petra, da bi mu vjernici mogli iskazati počast.

Prema posljednjim promjenama papino se tijelo više ne izlaže na visokom odru nego u lijesu. Lijes se zatvara večer prije sprovodne mise.

Bez dozvole kamerlenga nitko ne može fotografirati umrlog papu.

Kamerlengo može dati dozvolu za fotografiranje tijela zbog dokumentacije, ali samo nakon što je odjeveno u papinsko ruho.

U slučaju da papa ne umre u Vatikanu, kao što je bilo kad su umrli Pio XII. i Pavao VI., jer su obojica umrla u Castel Gandolfu, Kardinalski zbor sprema prijevoz papina tijela u Vatikan.

Kardinali devet dana prikazuju svete mise za preminulog papu. U prijelaznom razdoblju, između papine smrti i izbora novog pape, Crkvom upravlja Kardinalski zbor koji obavlja redovne poslove. Kardinalski zbor je zadužen za uništenje „ribarskog prstena“, koji predstavlja apostola Petra, a svojevremeno je služio kao pečat za apostolska pisma.

Sprovodni obredi moraju se održati u roku od četiri do šest dana.

Tehničari Instituta za legalnu medicinu s Rimskog sveučilišta moraju provjeravati da tijelo ostane dobro očuvano. U prošlosti su se odstranjivali unutarnji organi da bi balzamirno tijelo dulje trajalo.

Pontifikalna sprovodna misa slavi se u bazilici sv. Petra u nazočnosti predstavnika Diplomatskog zbora akreditiranih pri Svetoj Stolici. Posmrtni papini ostaci sahranjuju se na mjestu koje je Papa naznačio u oporuci. Posljednji su pape pokopani u kripti vatikanske bazilike.

Međutim, pape mogu odlučiti da budu pokopani i na drugim mjestima i na druge načine.

Sv. Pavao VI. je, primjerice, želio biti pokopan u zemlju, a ne u sarkofag. Brojni su pape pokopani u katakombama, rimskim bazilikama i crkvama, posebice u lateranskoj bazilici i bazilici Svete Marije Velike.

Papa Franjo izrazio je želju da bude pokopan baš u potonjoj bazilici na Eskvilinu gdje se često molio pred ikonom Majke Božje Salus Populi Romani (Spas puka rimskoga).

Ako je Papa napravio oporuku i imenovao oporučnog izvršitelja, dotični mora izvršiti taj mandat i kasnije obavijestiti novog papu. Nakon sprovoda i tijekom konklave, u prostorijama papina apartmana nitko ne može stanovati. Časne sestre, tajnik i ostala posluga mogu ostati u svojim prostorijama, dok ne bude izabran novi papa, koji onda izabire novo osoblje.

Tijekom „sedesvakancije“ (prazne stolice), odnosno prijelaznog razdoblja, poništavaju se imenovanja na sva upravna mjesta u ustanovama Rimske kurije.

Ovlasti ne prestaju kamerlengu Svete rimske Crkve koji se brine da prijelazno razdoblje uspješno prođe do izbora novog pape. Na snazi ostaju i imenovanja zamjenika državnog tajnika i tajnika za odnose s državama i međunarodnim organizacijama.

Svi izvanredni postupci kao što su sinode, sabori i slično moraju prestati s radom. U tom prijelaznom razdoblju ne može se izmijeniti ništa u crkvenoj upravi, pa niti imenovati biskupe.