U 25. poglavlju Evanđelja po Mateju nalazimo tri slike o posljednjem sudu preko kojih nas Gospodin želi oraspoložiti za traženje Božjeg kraljevstva i osloboditi od naših svakodnevnih briga.

To su prispodoba o deset djevica, prispodoba o talentima i prispodoba o posljednjem sudu, posljednje stvari o kojima Isus govori u svom zemaljskom životu. „“

Budni budite!

Prispodoba o deset djevica prispodoba je o budnosti, svi ljudi čekaju Zaručnika, no jedne su bile mudre, a druge lude.

Također, prisjetimo se mudrog čovjeka koji gradi kuću na stijeni i ludog koji gradi kuću na stijeni. Obojica utroše istu energiju, snagu, vrijeme, no prvom poplavom se sruši jer nije znao graditi.

Tako i prispodoba o djevicama govori o tome kako je život izvana isti za sve ljude, ali iznutra iznimno različit.

U čemu je razlika? U budnosti. Nije riječ o spavanju, snu, nego o neprimjećivanju važnih stvari u životu. Prvi poziv za tebe je budnost! Č

Razdijeli im talente

Prispodoba o talentima govori o Isusu kao Gospodaru.

Sve započinje time da ljudi koji nemaju ništa, dobivaju Njegovo, On im daje svoje, svi žive od Njegovoga.

Postoje dva načina na koja možemo razumjeti kršćanstvo i svoj odnos s Bogom.

Prvi stav predstavlja čovjek pun osjećaja zakinutosti, mrzovolje, mrmljanja, zavisti, Božje nepravde, osjećaj da drugi više ima i kroz život će ići zatvoren, skučena srca, ne dajući ništa, misleći „što ja mogu dati kada niti sam nemam“.

Drugi će čovjek, koliko god malo imao, biti uvjeren da može davati i dijeliti drugima talente koje je primio. Pritom je svjestan da ne dijeli svoje, nego Njegovo. Biti zahvalan prema Bogu, a prema ljudima darežljiv.

Dakle, sve moje sposobnosti zapravo pripadaju Njemu, Njegovo su vlasništvo, a uopće nisu moje.

Kako postati zahvalan?

Što trebaš učiniti kako bi shvatio da je sve tvoje zapravo Njegovo?

Prvo trebaš otkriti što ti je dao, što ti imaš, ne što drugi imaju, a ti nemaš. Ovo je prvi korak u hodu prema ozbiljnom odnosu s Bogom.

Početak života zrelog kršćanina je pogled prema onome što je Bog tebi dao i što imaš, a ne u isticanju onoga što nemaš i što ti nedostaje. Ovo je jako važno jer Isus na ovu priču nastavlja veliku sliku o posljednjem sudu.

Što god učinite jednom od najmanjih, meni učiniste.

Zato, kad nemaš osjećaj da je Bog tu, da ideš ispravnim smjerom, to je super i jedini način da vidiš jesu li tvoja djela autentična, iz ljubavi ili su iz koristi, iz interesa, za tebe je to dobro jer ti pokazuje da činiš iz povjerenja, a ne iz prljavog dobitka.

Foto: Pexels

Uđi u radost Gospodara svoga

Onima koji su istinski mudri i znaju prepoznati darove koji su im dani od Boga, Gospodar kaže: Uđi u radost gospodara svoga.

Tvoja radost je rezultat suradnje s onime što je Božje tvome životu. Onaj koji je zakopao talent nije učinio ništa.

Ljudi koji zakopaju, koji se ne odvaže živjeti, nego dopuste da ih strah zakoči, njihov strah postaje jedina realnost i svaki susret s Bogom im je kroz strah i njihov život naliči onome što Isus zadnje kaže:

Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima.

Ako ne prihvatiš da je tvoj život Njegovo vlasništvo, dar, onda se dogodi da iz straha zatvoriš vrata cjelokupnom životu i iz straha za život, počneš gubiti život, on ti izmiče iz ruku.

Dijeljenjem se radost umnaža

Živi se samo dajući, umirući, kao zrno koje umre, kao sluga koji sve što dobije ulaže i ponovno dobije više.

Život se množi kad se dajem i razdajem drugima.

Tko je god čuvao svoj život za sebe, čuvao to što je imao, uvijek je izgubio to što je i imao. Tko god se razdao, otkrio je da život buja jer daje.

To je tajna Boga, Bog je dao svoje ni za što jer je znao da je dobro da daje, jer je htio da Njegovo raste i živi. Židovi i dan danas vjeruju da je s Bog stvorio svijet, ali on nije dovršen; čovjeka je stvorio, ali čovjek nije dovršen, ali je pozvan na suradnju s Bogom, na dovršenje i ispunjenje života i odnosa.

Molitva

Probudi svijest da si u Božjoj nazočnosti; uđi u čin Božje prisutnosti.
Spusti svijest u dno svoga bića, gdje se dogodio trenutak tvog nastanka, kada si bio otkan.
Sada srcem reci hvala za to tko jesi, što svojim darovima imaš priliku činiti nevjerojatne stvari, jer si imao povjerenja u Boga da smiješ činiti njegova djela za druge. Isuse, Gospodaru moj, produbi u meni zahvalnost, neka tvoj Duh oživi i iz Njega se kroz cijelo moje biće, razlije Tvoj život.
Ohrabri me da mogu prihvatiti sve ono što si mi dao i sa svim što je Tvoje činiti dobro u svijetu u kojemu živim. Amen.

Emisiju u cijelosti možete poslušati u arhivi HKR-a.