Kršćani su pozvani svakodnevno otkrivati novost vjere i snagu njezine prosudbe u izazovima koje pred vjeru postavljaju današnje nove prilike. Autentična vjera i s njom povezano crkveno poslanje uspješnije je i otvorenije svijetu ako se odmakne od svjetovnoga koje uključuje moć koja dolazi s političkim položajem i društvenim utjecajem kao takvim te tinjajuću čežnju za materijalnim, za bogatstvom kao krajnjim ciljem. No, biti vjernikom, kršćaninom u punom smislu te riječi znači biti u svijetu, u konkretnom društvu sa svim negativnim i pozitivnim činjenicama.

Uz čovjeka, i društvo je potrebno prožeti radosnom porukom – Evanđeljem. Vremenâ bijega od svijeta tzv. fuga mundi davno su prošla. Kršćanima je zadaća ispovijedati vjeru javnim svjedočenjem i djelovanjem u društvu, jer vjera nikada nije skrivena i individualistička, ona nije privatan čin, nego susret sa živim Bogom.

Kršćanima je zadaća ispovijedati vjeru javnim svjedočenjem i djelovanjem u društvu

Biskupi Hrvatske biskupske konferencije u zajedništvu s biskupima Konferencije Bosne i Hercegovine u svom pastirskom pismu „Na kršćanskim temeljima, u zajedništvu Crkve, hodočasnici nade“ u prigodi Jubilejske godine 2025., ali i obilježavanja 1100. obljetnice Splitskih crkvenih sabora te početaka Hrvatskoga kraljevstva 1. prosinca prošle godine progovorili su o konkretnom svjedočenju vjere i posljedicama koje ono ima na društvo. Vrijednosno izgrađivati društvo prema biskupima znači živo svjedočenje kršćanske ljubavi, zauzetost u promicanju općega dobra koje uključuje postojanost i sigurnost pravedna poretka tj. mir te zalaganje oko socijalne pravednosti (usp. Pastirsko pismo, br. 21. i 22). Za to je potrebno moći se nositi sa suvremenim izazovima svake vrste, a jedan od njih svakako su migracije.

Migracije koje su u posljednje vrijeme zapljusnule hrvatsko društvo i postale njegova svakodnevica, neizbježni su proces i ostaje otvoreno pitanje kako će se on nadalje razvijati. No, ono što je očigledno jest da je hrvatski prostor mnogima iz drugih krajeva svijeta, drugih kultura i jezika, drugih religijskih i svjetonazorskih pogleda na svijet postao novi životni prostor i dom. Razlozi za dolazak, uz rat i sukobe, vjerske i političke progone, neravnotežu uzrokovanu klimatskim promjenama i drugim prirodnim katastrofama, svakako su i veliki gospodarski i društveni problemi te ekstremno siromaštvo koje sve više ljudi jednostavno tjera da napuštaju svoju domovinu i budućnost traže na nekom drugom prostoru.

Ona je Božji narod koji putuje kroz povijest k svome cilju, Kraljevstvu nebeskom

Na prvim stranicama Svetoga pisma nalazi se zapovijed kojom je Bog blagoslovio čovjeka da se plodi i da napuni zemlju (Post 1, 28). Ova zapovijed povezuje život i selidbu te se čini da bi se mogla promatrati i kao određeni stil života, jer čovjek je biće koje je u stalnom pokretu. Kristova Crkva također je putnica. Ona je Božji narod koji putuje kroz povijest k svome cilju, Kraljevstvu nebeskom. Stoga, polazeći od povijesti hrvatskoga naroda koja je isprepletena valovima iseljavanja i progonstvima, biskupi pozivaju da se u svakome čovjeku gleda osoba koja je stvorena kao jedinstvena i neponovljiva na „sliku i priliku Božju“ (usp. Pastirsko pismo, br. 22).

Mnogi useljenici, neovisno o vremenu koliko se zadržavaju na hrvatskim prostorima, osim što su i selioci i što se nalaze na putu, istovremeno su i podsjetnik na dar blagostanja naše Domovine. Iz toga proizlazi i obveza i odgovornost pomaganja drugima koji su manje sretni. No, nije ni najmanje lako usklađivati različitosti koje se međusobno susreću i svakodnevnice isprepliću. Nužno je mudro i s puno poštovanja provoditi politike i strategije koje će obogaćivati i štititi domicilno stanovništvo kako bi se preveniralo i izbjeglo kršenje zakona i nasilje. S druge strane, potrebno je činiti napore koji rastjeruju strah od onih koji su došli i koji dolaze te provoditi politike koje poštuju njihovo dostojanstvo i prava.

Kršćani su prije svih pozvani razvijati kulturu solidarnosti i susreta

Kršćani su prije svih pozvani razvijati kulturu solidarnosti i susreta. Nasljedujući Krista, Jubilejska godina poziva na potvrđivanje kršćanskoga identiteta. Najkonkretniji način jest da se u svakome odbačenome i ugroženome u njegovoj egzistenciji gleda ugroženoga i odbačenoga Isusa Krista. Opravdanja za nedjelovanje u tom slučaju nema.

Dubravka Petrović Štefanac

Dubravka Petrović Štefanac diplomirala je na Filozofsko-teološkom studiju Katoličkog bogoslovnog fakulteta 2001. godine. Nakon prve godine poslijediplomskog studija na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu od 2002. godine nastavila je studij na Katoličko-teološkom fakultetu Karl-Franzen na Sveučilištu u Grazu (Austrija).

Doktorirala je 2006. godine s temom „Der Einfluss der Katholischen Kirche Kroatiens auf die soziale Situation des Landes nach dem Wendepunkt im Jahr 1990 bis 2005. Hirtenbriefe und Lehramt der Kardinäle Franjo Kuharić und Josip Bozanić; wissenschaftliche Symposien und Kongresse mit sozialer Thematik“ (Utjecaj Katoličke Crkve u Hrvatskoj na društvenu situaciju zemlje nakon promjene 1991. do 2005. Poslanice i učiteljstvo dvojice kardinala, Franje Kuharića i Josipa Bozanića; znanstveni simpoziji i kongresi socijalne tematike). Znanstvena suradnica je od 2013., a docentica od 2019. godine.

Vanjska je suradnica na Hrvatskom katoličkom sveučilištu i do ove ak.god. također na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Zbog izvrsnosti i angažiranosti dobitnica je stipendije Biskup Johann Weber (2005.-2006.). Suosnivačica je Ekumenskog foruma europskih kršćanki u Hrvatskoj (2001.). Od 2007. članica je Komisije HBK „Iustitia et pax“, a od 2019. tajnica Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve.