Antun Cvek, svećenik Družbe Isusove, veliki dobrotvor i prijatelj - starih, bolesnih i nemoćnih, dobri duh Zagreba kako ga često nazivaju - preminuo je u noći s ponedjeljka na utorak u Zagrebu. Pokop velikoga dobrotvora je u četvrtak 30. svibnja u 15.50 sati na zagrebačkom groblju Mirogoj, nakon kojega je misa zadušnica u bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj ulici.
Antun Cvek rođen je u Bizeku, 10. veljače 1934. godine, gdje je završio prva četiri, dok druga četiri razreda osnovne škole završio u zagrebačkom Vrapču. Potom je upisao Školu učenika u privredi, gdje je izučio zanat za autolimara. Naknadno uz rad u ZET-u završio je i srednju ekonomsku školu.
U novicijat Družbe Isusove otišao je 1967. koji je trajao dvije godine. Nakon novicijata studirao je filozofiju i teologiju, a 1974. godine zaredio se za svećenika.
S dvojicom subraće, skolastika, 1968. osnovao je grupu za posjete starih, bolesnih te napuštenih osoba i tim se apostolatom bavio do kraja života.
U župi Presvetog Srca Isusova, pri Bazilici u Palmotićevoj ulici u Zagrebu osnovao je tzv. „Prvu karitativnu grupu“ za posjete potrebitima 1969 godine. U isto vrijeme utemeljio je i „Zajednicu kršćanske ljubavi“ kao duhovnu i molitvenu potporu radu na terenu. Iz tog apostolata 1990. rađa se i Katolička udruga „Kap dobrote“ za pomoć najpotrebnijima koju je osnovao zajedno sa svojim suradnicima.
Sudjelovao je i u utemeljenju Zaklade „Biskup Josip Lang“ 2002. čiji je suosnivač i u čijem je radu sudjelovao pomažući osobama na kraju svoga životnog puta u Domu-Biskup Josip Lang u Maloj Gorici blizu Petrinje.
Svaki dan, već niz godina, korak po korak, noge patera Cveka vodile ga u posjetu onima koji su ostali sami, zaboravljeni i ostavljeni od svih… Bez obzira na vremenske uvijete, neovisno je li ponedjeljak, srijeda ili nedjelja, p. Cvek odlazio je najpotrebnijima koji su su ga željno iščekivali.
„Čovjeku je najpotrebniji čovjek! Najvažnije čovjek nosi u sebi. Ne može netko drugima dati ako ni sam nema, mora sam imati u sebi osjećaj ljubavi, dobrote prema potrebitima“, misao je koja p. Cveka vodila u njegovom radu.
Izdao je četiri knjige: „Socijalni križni put“, „Iz dnevnika otpisanih“, „Živim, a ne postojim“ i „Sjeti me se“.
Dobio je i brojne nagrade te priznanja od kojih treba izdvojiti: „Red Danice Hrvatske“ nagrada predsjednika RH Stjepana Mesića, „Ponos Hrvatske“, godišnja nagrada Udruge za promicanje hrabrosti, humanosti i poštenja, „Životno djelo“, nagrada za humanitarni rad na državnoj razini, “Milosrdni Samaritanac”, godišnja nagrada Crvenog križa, “Čini dobro – osjećaj se dobro”, godišnja nagrada Centar za palijativnu medicinu, medicinsku etiku i komunikacijske vještine zagrebačkog Medicinskog fakulteta i Nominacija za osobu godine.