Oltar predstavlja Krista

Jeste li se ikada pitali zašto svećenik na početku svete mise ljubi oltar?

Oltar simbolizira Isusa Krista, on je središte crkve – kao zgrade koja je i njegov i naš dom, i Crkve – kao zajednice vjernika. Isus je i žrtvenik i žrtva. On je htio ostati među nama dajući nam svoje Tijelo i Krv za stolom – za oltarom.

Zato poljubac oltaru ide samom Isusu Kristu kao pozdrav ljubavi i poštovanja.

Isusa se prvog pozdravlja, a tek nakon toga svećenik pozdravlja okupljene vjernike u ime Isusovo jer je On, Isus, domaćin sv. mise. Vjerničko srce prepoznaje taj znak stola i pjeva mu: „Ovdje je sada Sin živoga Boga, ovdje je sada svjetlost svega svijeta, ovdje je sada sva nebeska sila, na tom oltaru.“

Oltar s moćima kardinala Stepinca / Foto: chm-udbina.com.hr

Obiteljski stol kao središte doma

Zato ne smijemo dopustiti da nam se „dogodi“ da nam sveta misa postane samo običaj i rutina, ali ni da nam susreti za stolom kada blagujemo postanu bezizražajni i prazni bez odjeka znakovitosti oltara. Osobni susret s Gospodinom za euharistijskim stolom mora postati opipljiv i nakon što napustimo blizinu oltara vraćajući se u svoju svakodnevicu.

Drugim riječima, kao što je žrtvenik središte crkve, tako je i stol središte naših domova, naših susreta.

Kako je oltar srce euharistije, tako je i obiteljski stol ono bilo koje obitelj drži na okupu, puls koji objedinjuje članove jedne zajednice.

Upravo je stol i Gospodin izabrao kao mjesto koje ne može zastarjeti, koje se ne može zamijeniti ničim drugim, koje ne može potisnuti nikakav tehnološki napredak jer čovjek mora blagovati da bi mogao živjeti.

Nema veće ljubavi od euharistije

U tom stolu odjekuju Isusove riječi: „Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama.“ U njemu odzvanjaju riječi: „Neću vas ostaviti kao siročad.“ „Dajte im vi jesti.“ „Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.“

Kad bismo htjeli navesti sve što odjekuje u pogledu na oltar, morali bismo prepisati cijelo evanđelje. „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.“

To je euharistija – veće ljubavi nema. To je iskustvo svete mise koje se ne može zaustaviti unutar zidova jedne crkve.

Taj doživljaj krajnjeg sebedarja i požrtvovnosti mora se protegnuti u život i izvan prostora crkve.

Krajnost ljubavi euharistije mora se obistiniti i za našim stolovima i za našim druženjima gdje lomimo i dijelimo kruhove svojih života, svoje radosti i žalosti, svoje probleme, planove i rješenja, svoje riječi i razmišljanja.

Foto: Cathopic

Kako mi blagujemo?

Promišljanje o oltaru i obiteljskom stolu prilika je za dobar ispit savjesti koji će nam u pravom svjetlu pokazati kakvo je ozračje za našim obiteljskim stolom u našoj kući.

Pitajmo se zato iskreno što s euharistijskog stola donosimo u svoju svakodnevicu, osobito u našu blagovaonicu, u naše mjesto susreta, za naš obiteljski stol.

Kakva su naša blagovanja? Kojim su riječima označena?  Što mi jedni drugima dijelimo? Je li to dobrota kruha, dobrota srca koja nas snaži i krijepi ili tvrda korica, zatvoreno srce koje nas udaljuje jedne od drugih, koje nas otuđuje?

Neka nas ta pitanja potaknu da pristupamo blagovanju za našim obiteljskim stolom ozbiljno i zrelo. Da vratimo stolu ono poštovanje i vrijednost koju mu je dao Krist.

Kao što polovično ne možemo nositi križ, tako polovično ne možemo ni stolu pristupati, bez obzira radi li se o crkvi ili blagovaonici.

Ispit savjesti

Tama raste u onim obiteljima čiji stol pamti svađe, psovke, kletve i udarce u stvarnom i prenesenom smislu, tu nema blagoslova. Ako za stolom nema otvorenog i iskrenog razgovora, ako nema poštovanja, opraštanja i zahvalnosti, nema ni blagoslova.

Isus Krist izabrao je stol da bi na tom stolu darovao sebe.

Zadaća obitelji je uzvišena, ali pred njom mora svatko od nas osjetiti veliku odgovornost i zapitati se iskreno:

• Kako ja svojim riječima doprinosim svojoj zajednici?
• Pristaju li moje riječi za ovaj stol i u ovaj dom?
• Kakvi su susreti za našim stolom, ima li u njima iskrenosti i topline, ima li razumijevanja i strpljivosti za drugoga?
• Kakvi su naši razgovori kada blagujemo jedni s drugima?
• Blagujemo li uopće još zajedno ili svatko sam?
• Kakve geste i kakve riječi dijelimo za svojim stolovima?
• Ponekad se može čuti prigovaranje da je hrana ovakva ili onakva, ali pitajmo se prije kako ja solim ili paprim svojim riječima život svojih sustolnika?
• Je li hrana možda neukusna zbog mojih neukusnih komentara i riječi?
• Vidi li se u mojem ponašanju kako je veliko značenje riječi blagovanje?

Foto: Pexels

Krist nas poziva na gozbu

Razbudimo se iz svoje tromosti u koju olako padamo i promislimo: Kada bi Isus Krist, on koji nama pripravlja mjesto, koji trpezu prostire pred nama i lomi sama sebe za nas, za naše obilje, za naše veselje i za naše uživanje, za naše druženje, kada bi on sjeo s nama za naše stolove, bi li imao razloga biti radostan ili bi ga razočaralo kakve se riječi lome za našim stolovima?

Kada sudjelujemo na svetoj misi, znamo: „Ovdje je sada Sin živoga Boga, hrana sviju gladnih, pilo sviju žednih, utjeha svih tužnih, na tom oltaru“, ali nemojmo ga tu ostaviti, nemojmo ga napustiti i zaključati u svetohranište, nego mu, prije svega svojom uljudnošću i normalnošću, poželimo dobrodošlicu za svakim stolom kojemu prilazimo i za kojim blagujemo.

Neka to bude znak koji svijet traži i neka ga pronalazi u našem dosljednom svjedočenju!

Cijelu emisiju pogledajte na Youtube kanalu HKM-a.