Na početku propovijedi apostolski nuncij je naveo riječi sv. Ivana Pavla II., pape, upućene 29. travnja 2004. godine izaslanstvima Grada Dubrovnika i Dubrovačke biskupije predvođenima tadašnjom gradonačelnicom Dubravkom Šuica i tadašnjim biskupom Želimirom Puljićem, prigodom uručenja Povelje počasnog građanina Grada Dubrovnika, koje govore o „drevnom i lijepom Dubrovniku, pravom biseru hrvatskog Jadrana, središtu tisućljetne kulture prožete katoličkom vjerom i obilježenom stalnom vjernošću Petrovim nasljednicima, čak i u vrlo teškim vremenima”.

FOTO: Tea Kuzek Marević i Šime Zupčić

Podsjetio je kako se taj dar počasnog građanstva želio dodijeliti Svetom Ocu u znak sjećanja na njegov pastoralni pohod 6. lipnja 2003. godine, što je ujedno bilo i posljednje inozemno putovanje poljskoga Pape. Na tom pastoralnom pohodu blaženom je proglašena „i jedna slavna kći zemlje Hrvatske“, Marija od Propetog Isusa Petković, rodom iz Blata na Korčuli.

Nadbiskup Lingua dodao je tome i Papine riječi: „Neka se to kulturno i vjersko naslijeđe i dalje razvija i raste u budućnosti, donoseći obilate plodove na dobrobit samog Dubrovnika i cijele hrvatske nacije.“

Sv. Vlaho – liječnik

U nastavku propovijedi apostolski nuncij je govorio o liku svetoga Vlaha koji je bio liječnik i biskup. „Sveti Vlaho je svoje vjernike ljubio na konkretan način poput dobrog Pastira, pomažući im duhovno kao biskup, ali i materijalno kao liječnik. Ono što je činio za života – a svjedočanstava o tome ima mnogo – nastavio je činiti i nakon smrti, štiteći, i čak liječeći, brojne vjernike koji su zazivali njegov zagovor“, ustvrdio je nuncij Lingua.

FOTO: Tea Kuzek Marević i Šime Zupčić

Spomenuo je kako je sv. Vlaho po profesiji bio liječnik te naglasio kako je on u jednom trenutku svojega života odlučio ostaviti sve – posao i imetak – kako bi slijedio Krista. „Međutim, njegovo medicinsko znanje nije bilo zanemareno nakon posvećenja Bogu, štoviše, dodatno je osnaženo do te mjere da je danas, nakon toliko godina, teško reći jesu li izvanredna ozdravljenja koja mu se pripisuju rezultat njegove liječničke stručnosti ili čudesa koja je Bog činio po njemu“, ustvrdio je nadbiskup i dodao: „Volim misliti da kada nešto napustimo radi Boga, Gospodin nam to vraća umnoženo. Tako i talente koje smo primili na dar, a potom ih ostavili kako bismo cijeli svoj život posvetili Bogu, Gospodin često dopušta da ih i dalje koristimo, ali ne više u službi nas samih, našega ugleda ili materijalnih interesa, već za dobrobit zajednice, na nesebičan način.“

O profesijama i pozivima – za druge

Pritom je skrenuo pozornost na sve one koji posvećuju svoje vrijeme i talente kako bi bližnjima činili dobro, osobito kroz volonterstvo, a među njima one koji, „riskirajući čak i vlastiti život, pružaju pomoć žrtvama ratova i prirodnih katastrofa: liječnike, medicinske sestre, vatrogasce i druge. To su ljudi koji svoju profesiju ne žive prvenstveno za sebe ili da bi zaradili za život, već ponajviše za druge, za opće dobro! U protivnom ne bi bili spremni riskirati čak i vlastiti život!“

FOTO: Tea Kuzek Marević i Šime Zupčić

Razmišljajući o rečenici iz Evanđelja po Luku: „Dajte i dat će vam se“ (Lk 6,38), nuncij je istaknuo kako se mnogo puta potvrđuje to Isusovo obećanje, osobito na onima koji ostave sve da bi ga slijedili. „To jasno vidimo u primjeru svetog Vlaha koji je, nakon svećeničkog, a zatim i biskupskog ređenja, nastavio liječiti bolesne. Kao liječnik tijela po profesiji, postao je, po Isusovom primjeru, i liječnik srca i duša po svojem pozivu“, pojasnio je.

„Kristova ljubav, koja je gorjela u njegovom srcu mladog liječnika, nikada se nije ugasila, ni nakon što je napustio svoj posao kako bi postao svećenik, ni nakon njegovog povratka u Očevu kuću: ‘ni smrt ni život… ni sadašnjost ni budućnost’ … neće nas moći rastaviti od Kristove ljubavi! Po svojim djelima u korist bolesnih sveti Vlaho je zapamćen kao čovjek ljubavi prema siromašnima i bolesnima“, kazao je.

Do kraja vjeran Kristovoj ljubavi

Nadalje je nadbiskup podsjetio na životni put sv. Vlaha koji je bio podrijetlom iz Armenije, a postao je biskup Sebaste, svojeg rodnog grada koji se danas nalazi na području Turske te je mučen i ubijen 316. godine. Sv. Vlaho je do kraja „ostao vjeran onoj ljubavi koju je susreo i prolio je svoju krv za Krista, kao što je Krist učinio za njega. Ne mareći za rastuće prijetnje upućene njemu, nije se bojao onih ‘koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti’“, rekao je.

FOTO: Tea Kuzek Marević i Šime Zupčić

„Armenski narod je i danas vrlo odan biskupu Sebaste, njemu koji je od ‘sina svojega naroda’, po krvi, ‘postao otac’ svojega naroda, po vjeri“, ustvrdio je nuncij te objasnio kako sv. Vlaho zajedno s kraljem, Grgurom Prosvjetiteljem, predstavlja korijene kršćanstva armenskoga naroda, prvog naroda koji je u cijelosti prihvatio kršćanstvo i koji je ostao vjeran onom duhu i onoj vjeri koju su mu oni prenijeli.

Neka sv. Vlaho nastavi nadahnjivati hrvatske pastire i vlasti

Povezao je to s hrvatskim narodom i kao sličnost naveo to što je hrvatski narodom tijekom stoljeća, unatoč nepovoljnim okolnostima, ostao vjeran svojim korijenima, počevši od trenutka kada je papa Ivan VIII., 7. lipnja 879. godine, dao svoj blagoslov knezu Branimiru, priznajući Hrvatsku kao samostalnu državu. Oko 150 godina kasnije, 925. godine, točno prije 1100 godina, drugi papa, Ivan X., priznao je kneza Tomislava kao prvog kralja Hrvata na splitskoj sinodi.

„No vjernost se, kao što znamo, nikada ne smije uzimati zdravo za gotovo“, rekao je nadbiskup i nastavio: „ Ako se ne obnavlja, postoji opasnost da se fosilizira i postane predmetom povijesnih studija, a ne više nadahnućem za odanost koja se uvijek iznova obnavlja vlastitim korijenima.“

FOTO: Tea Kuzek Marević i Šime Zupčić

Apostolski nuncij je zatim poželio da sveti Vlaho nastavi nadahnjivati hrvatske pastire i vlasti „kako bi novim naraštajima znali prenositi one vrijednosti na kojima se temelji identitet naroda, i posebno one koji ispovijedaju kršćansku vjeru, da bi znali živom održavati onu ljubav Kristovu od koje nas ni smrt ni život, ni gospodstva ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni vlasti desnice ili ljevice, neće moći rastaviti.“

„Stoga, povjerimo svetom Vlahu Dubrovačku biskupiju i cijelu Hrvatsku“, poručio je.

Dubrovački biskup Roko Glasnović na počeku je pozdravio predvoditelja slavlja i sve hodočasnike nade koji su svojim dolaskom željeli sa stanovnicima grada i biskupije proslaviti svetkovinu njihovog zaštitnika.

FOTO: Tea Kuzek Marević i Šime Zupčić

„Uvijek nas raduje ovaj čudesno lijepi ‘dan ki dohodi nami jednom na godište’. Stoga smo zahvalni Gospodinu što možemo i danas biti zajedno i slaviti ovu euharistiju koja je središte života Crkve te nas povezuje u mistično Tijelo Kristovo. Neka ovaj kruh života koji je s neba sišao za naše spasenje bude hrana našoj vjeri, kako bismo i mi mogli svima posvjedočiti bezuvjetnu Božju ljubav“, kazao je dubrovački biskup.