Davne 1506., dana 22. siječnja, nastala je službena obrambena snaga Vatikana, Papinska švicarska garda, na zahtjev pape Julija II. koji je zamolio švicarske kantone da mu pošalju malu vojsku od 200 ljudi za obranu Papinske Države. Donosimo priču o svakodnevici jednog papinog čuvara.
Gardisti imaju misiju štititi papu u svakoj situaciji i jamčiti sigurnost papinske rezidencije. Organizirani prema vojnim principima, čuvaju ulaze u Vatikan i osiguravaju mir i red u Apostolskoj palači. A evo kako izgleda dan jednog papinog čuvara, narednika Heinza Egglija.
Narednik Eggli živi sa suprugom u stanu izvan Vatikana, a na dužnost putuje biciklom.
Dječački san postao je java jer je zadovoljavao posebne kriterije koje zahtijeva Papinska švicarska garda.
Da bi pristupio gardi morao je biti katolik i švicarski građanin u dobi od 18 do 30 godina, minimalne visine 1.74 m, atletske tjelesne građe, čiste reputacije, imati završenu srednju školu i proći obuku u švicarskim oružanim snagama. Prilikom pridruživanja nije smio biti u braku te je morao prisegnuti na odgovornost za sigurnost Svetog Oca.
„Srećom sam visok točno 174 centimetra, upravo onoliko koliko mora biti visok jedan gardist papinske vojske. Bio sam presretan kad su me primili, naježio sam se kad sam prvi put vidio baziliku sv. Petra u svom njezinom veličanstvu“, prisjetio se je narednik koji od 2002. služi u Švicarskoj gardi.
Avantura i strani krajevi zvali su me još od malih nogu. Sestra kaže da sam već u petom razredu govorio o Švicarskoj gardi.
Narednik Heinz Eggli / Foto: Papinska švicarska garda
DNEVNE OBVEZE
6:15 – Buđenje
6:30 – Doručak
„Imam mali stan u Rimu sa suprugom, u kojem je ona živjela i prije našeg braka. Prije braka, morao sam se vraćati u vojarnu navečer. Sada živimo zajedno — osim kada sam na dežurstvu ili imam posebne zadatke. To je otprilike osam noći u mjesecu. Tada noćim sam u jednoj od četiri male sobe u Passettu. Za tuširanje moram prijeći na terasu i koristiti prostorije narednika. Ako nemam sreće, nema tople vode.“
6:45 – 20-minutna vožnja biciklom do Vatikana, presvlačenje u službenu uniformu i preuzimanje dužnosti.
„Najsigurniji način da na vrijeme stignem na posao je biciklom putovati do Vatikana. Za vrijeme špice, vožnja autobusom traje puno duže od predviđenog, a ponekad autobus uopće ne dođe. Kasniti na dužnost je nezamislivo, pa se moram stvarno dobro organizirati. Ponekad je to naporno. Zato se jako radujem novoj vojarni. Tada ću moći češće viđati svoju obitelj“, podijelio je.
7:30 – 14 sati – Ophodnja gradom
14:30 – Ručak u gardijskoj kantini ili kod kuće
18:15 – Povratak na službu
19 sati – Obavljanje administrativnih poslova u sjedištu garde
20 sati – 22 sata – Na dužnosti
„Posvetio sam se poslu i nikada nisam požalio ni trenutak što sam postao gardist. Naravno, ljeti je vruće, zimi hladno, a ponekad smo na straži satima i noge nam oteknu. Ali, to me zapravo ne smeta. Posvećen sam svojim zadacima i nikada nemam sumnje. Volim raditi u hijerarhiji, biti organiziran i točan, i imati dobre kolege oko sebe. Možemo računati jedni na druge, a to mnogo znači. A naravno, posebno je biti i u blizini Svetoga Oca “, istaknuo je narednik Eggli.