Bog koji je nužan, koji nužno postoji kao i moralni zakon — ljubav. Kao što je 2 + 2 = 4, vječno, nužno, nepromjenjivo i uvijek postoji. Tako su i Božji um i srce vječni. On, koji postoji vječno, htio je da ja postojim, koji nisam nužan.

Zašto je htio da ja postojim?

Samo je jedan razlog – da ga upoznam, ljubim i budem s Njime vječno. Nema drugog razloga. To je cilj. Ako moj život ne ide prema tome cilju, cijeli moj život je grijeh. Cijeli život ide u krivom smjeru.

Postoje 2 puta: Istina i taština. Istina, u svijetlu, okrenuta Bogu; taština je laž, okrenuta ljudima i onome što će oni drugi reći o meni.

Ja nemam grijeha

Don Antun savjetuje kako je za dobru ispovijed prvo potrebno moliti:

„Bože, gdje te ja vrijeđam? Gdje vrijeđam Istinu? Jesam li licemjeran? Raskrinkaj moje motive.“

Ne mogu se sjetiti nijednog svog dobrog djela da nije uprljano taštinom.

Činjenica je da smo mi grješni. Ono što je zapreka između mene i Boga nije sam grijeh, nego nepriznavanje grijeha pred Bogom jer se bojimo dati Kristu ono od čega nas je On došao spasiti.

Ponekad se i ja obeshrabrim i vidim da su moji motivi prljavi i to je dobro, priznaje svećenik. Čak je i blaženi Alojzije Stepinac rekao: „Ne mogu se sjetiti nijednog svog dobrog djela da nije uprljano taštinom.“ Srž je dobra, ali je uprljano, taštinom i željom da nas drugi vide.

Priznajmo Istinu i sve će nam se oprostiti, potaknuo je.

Cijeli nagovor o tome kako se dobro ispovijediti pogledajte ovdje: