Humor kao lijek

„Ironija je lijek, ne samo za razveseljavanje drugih nego i za nas same, jer je smijanje na vlastiti račun odlična pomoć u prevladavanju zamke narcisoidnosti“, piše Papa.

„Narcisi se neprestano gledaju u ogledalo, slikaju se, zure u svoju sliku, ali pred ogledalom je ipak najbolje smijati se samomu sebi. To će dokazati istinitost one stare poslovice koja kaže da postoje samo dvije vrste savršenih ljudi: mrtvi i oni koji će tek biti rođeni.“

Papa Franjo je tijekom svog papinstva nekoliko puta govorio o humoru, a u lipnju 2024. ugostio je i zabavljao više od 100 komičara, stand-up komičara i humorista na njihovom najvećem okupljanju u Vatikanu, prenosi National Catholic Register.

Tada je poručio da humor pomaže razumjeti i steći osjećaj ljudske prirode. Humor „ne vrijeđa, ne ponižava, ne pribija ljude na njihove pogreške“. Humor nikada nije „protiv“ nekoga, nego je „inkluzivan i proaktivan, te budi otvorenost, simpatije i empatiju“.

„Možemo se čak i smijati Bogu“, rekao je tada Sveti Otac, „kao što se igramo i šalimo s onima koje volimo“. Naglasio je, prenijela je IKA, da se to mora učiniti bez vrijeđanja vjerskih osjećaja vjernika, napose siromaha.

Tijekom nedavnog putovanja u Francusku, na Korziku, predsjedniku Emmanuelu Macronu Sveti je Otac preporučio da pročita apostolsku pobudnicu Gaudete et Exultate, skrenuvši mu pozornost na odlomak s molitvom svetog Tome Morea za smisao za humor, koju sam moli svakoga dana.

Gospodine, daruj mi smisao za humor. Udijeli mi milost da razumijem šalu, kako bih našao nešto sreće u životu – i kako bih od nje dijelio drugima.

Papa je u svom eseju ponudio primjere dobrog humora koje su pokazali njegovi prethodnici sveti Ivan XXIII. i sveti Ivan Pavao II.

Sv. Ivan XXIII., pokazao je svoju samozatajnu duhovitost kada se našalio da je u snu odlučio porazgovarati s papom o ozbiljnim problemima, a kada se probudio se sjetio: „Pa ja sam Papa.“

Druga anegdota govori o domišljatom odgovoru svetog Ivana Pavla II. dok je još bio kardinal. Jedan mu je kardinal prigovorio da previše uživa u sportskim aktivnostima na otvorenome, poput skijanja, na što je Karol Wojtyła odgovorio da se „u Poljskoj 50 posto kardinala bavi skijanjem“.

U Poljskoj su tada bila samo dvojica kardinala.

Foto: Cathopic

Vic o papi Franji

Papa je u svom eseju podijelio i šalu o sebi:

Čim je stigne u zračnu luku u New Yorku na svojem apostolskom putovanju u Sjedinjene Američke Države, papa Franjo zatječe ogromnu limuzinu koja ga čeka.

Gleda limuzinu i kaže vozaču: „Zar mi ne biste mogli dati da ju malo isprobam?“

„Gledajte, stvarno mi je žao, Vaša Svetosti,“ odgovara vozač, „ali stvarno ne mogu, znate, postoje pravila i propisi.“

Ali, znate kakav je Papa kad mu nešto padne na pamet… inzistira i inzistira, sve dok vozač ne popusti.

Papa Franjo sjedne za volan, na jednoj od ogromnih autocesta i pritisne papučicu gasa, vozi sve brže i brže… sve dok ne čuje sirenu, a pokraj njega se zaustavlja policijski auto i zaustavlja ga. Zamračenom prozoru prilazi mladi policajac.

Papa ga prilično nervozno spusti, a policajac problijedi.

„Ispričajte me na trenutak“, kaže i vraća se do svog vozila da nazove stožer. „Šefe, mislim da imam problem.“

„Kakav problem?“ pita načelnik.

„Pa, zaustavio sam auto zbog prebrze vožnje, ali unutra je jako važna ličnost.“

„Koliko važna? Je li gradonačelnik?“

„Ne, ne, šefe… viši od gradonačelnika.“

„A tko je važniji od gradonačelnika? Guverner?“

„Ne, ne, još više.“

„Ali, ma ne može biti predsjednik?!“

„Više.“

„Ma tko može biti važniji od predsjednika?“

„Gledajte, šefe, ne znam točno tko je, ali ga vozi papa!“