„Svećenički se život izražava u prinošenju nas samih, ali što se svećenik, redovnica ili redovnik više daje, troši, radi za Kraljevstvo Božje, to im je potrebnije brinuti se i o sebi“, istaknuo je Sveti Otac u obraćanju svećenicima, đakonima, posvećenim muškarcima i ženama te bogoslovima i sjemeništarcima prilikom posjeta Korzici.
Na apostolskom putovanju u Korziku Papa Franjo se u katedrali Sv. Marije na nebo uznesene u Ajacciu u nedjelju 15. prosinca susreo s biskupima, svećenicima, đakonima, posvećenim muškarcima i ženama te bogoslovima i sjemeništarcima s kojima je izmolio molitvu Anđeo Gospodnji.
Prije molitve pozvao ih je na brigu o sebi i o drugima kako bi mogli istinski služiti Gospodinu, prenosi IKA.
Brinuti se o sebi
Svećenički se život izražava u prinošenju nas samih, ali što se svećenik, redovnica ili redovnik više daje, troši, radi za Kraljevstvo Božje, to im je potrebnije brinuti se i o sebi.
Svećenik, redovnica, đakon koji zanemaruje sebe, na kraju će zanemariti i one koji su im povjereni. Zato nam je potrebno jedno malo „pravilo života“ – redovnici ga već imaju – koje uključuje svakodnevni susret s molitvom i euharistijom, dijalog s Gospodinom, svatko prema vlastitoj duhovnosti i stilu.
Služba umara!
I htio bih dodati i ovo: izdvojiti nekoliko trenutaka za samoću; imati brata ili sestru s kojima možemo slobodno podijeliti ono što nosimo u srcu; njegovati nešto što nam je strast, ne da bismo time prikraćivali svoje slobodno vrijeme, nego zato da bismo se na zdrav način odmorili od napora službe.Služba umara!
Treba se bojati onih koji su uvijek aktivni, uvijek u središtu, koji možda od prevelikog žara nikada ne odmaraju, nikad ne uzmu predah za sebe. To nije dobro, potrebni su prostori i trenuci u kojima svaki svećenik i svaka posvećena osoba brine o sebi, razgovarati s Prijatelje, s Gospodinom, i prije svega s Majkom, govoriti im o svojem životu, kako idu stvari. I zato uvijek imaj i ispovjednika i nekog prijatelja koji te dobro poznaje i s kojim možeš razgovarati i izvršiti dobro razlučivanje.
Brinuti se za druge
Poslanje koje je svatko od vas primio uvijek ima samo jednu svrhu: donijeti Isusa drugima, dati srcima utjehu Evanđelja.
Susretati ljude, tamo gdje žive i rade, u svim okolnostima.
Slušanje, blizina ljudima, to je ujedno poziv da se, u današnjim okolnostima, pronađu najučinkovitiji pastoralni putovi za evangelizaciju. Ne plašite se promjene, ne bojte se preispitati stare sheme, obnoviti jezike vjere, učeći istodobno da poslanje nije pitanje ljudskih strategija: to je prije svega pitanje vjere, to je pitanje strasti prema Evanđelju i prema Božjem kraljevstvu.
Brinuti se za druge: za one koji čekaju Isusovu Riječ, za one koji su se udaljili od njega, za one koji trebaju vodstvo ili utjehu u svojim patnjama. Posvećivati brigu svima, u formaciji i prije svega u susretu. Susretati ljude, tamo gdje žive i rade, u svim okolnostima.