Blaženi Ivan pobožno je štovao Srce Isusovo, osobito u euharistijskom otajstvu. Tijekom svete mise često je padao u mistični zanos pa su mu subraća udijelila dva naziva – „doctor admirabilis“ („čudesni učitelj“) i „doctor extaticus“ („zaneseni učitelj“).
Blaženi Ivan Ruysbroeck (Jan van Ruysbroeck) flamanski svećenik i redovnik augustinac, rođen je 1293. godine u Ruysbroecku, danas gradskom naselju u općini Sint-Pieters-Leeuw u Belgiji, prenosi Župa sv. Nikole biskupa.
Potekao je iz pobožne obitelji, a njegova majka kasnije je stupila u samostan.
Tadašnje društvo razdirali su ratovi, kužne bolesti, nestašica klera i redovništva.
Bio je darovit i ambiciozan dječak pa je napustio zatišje rodnog mjesta i uputio se s 11 godina u Bruxelles, gdje je njegov ujak Jan Hinckaert bio kanonik u crkvi svete Gudule. Ujak se pobrinuo da Ivan stekne temeljitu naobrazbu i prikladan odgoj.
Prvi u služenju
Studirao je s velikim žarom filozofiju i teologiju i 1317. postao svećenik.
U crkvi svete Gudule služio je kao kapelan i župnik 26 godina. Bio je uzoran pastir duša, pravi apostol i vrlo brzo je došao na glas svetosti.
Duboko potresen bijedom svojega vremena, osnovao je oko 1343. u Groenendaalu, samotnom mjestu jugoistočno od Bruxellesa, svećeničku bratovštinu, koja je u djelo provodila njegove reformatorske ideje. S njim se u šumsku zabit uputilo nekoliko kanonika i njegov ujak, a potom i drugi svećenici.
Prihvatili su redovnička pravila regularnih kanonika svetog Augustina 1349. godine, a Ivan je izabran za prvog priora.
Glas o njegovoj svetosti proširio se diljem Nizozemske, Njemačke i Francuske.
Kao poglavar svoje zajednice bio je primjer poniznosti i pokore, a u samostanu je obavljao najteže poslove.
Glas o njegovoj svetosti proširio se izvan Flandrije, diljem Nizozemske, Njemačke i Francuske, pa su mu sa svih strana dolazili hodočasnici po savjete i na duhovne razgovore. Rado je lutao šumama i meditirao, a sa sobom je uvijek nosio pločicu na koju bi zapisivao svoja razmišljanja.
Književnik
Svoj duhovni nauk o putu koji vodi iz aktivnog u kontemplativni život, bl. Ivan izložio je u svojim pisanim raspravama.
Napisao je 12 knjiga, 7 poslanica, dva himna i jednu molitvu.
Značajni su njegovi teološki radovi u kojima sustavno gradi mistiku Presvetog Trojstva i kristologiju.
Za njegovu duhovnu prozu znakovita je jasno usklađena književna kompozicija. Pisao je na lokalnom flamanskom dijalektu, a uglavnom se obraćao redovnicima koji nisu znali latinski jezik.
Svojim najpoznatijim djelom, „Ukras duhovnog braka“ (oko 1350.) znatno je utjecao na razvoj europskog misticizma.
Ističu se i njegova djela „Knjiga dvanaest spoznaja“, „O kršćanskom vjerovanju“, „Knjiga o sedam brava“, „Ogledalo vječnog blaženstva“ i „Knjiga duhovnog tabernakula“. Mnoga su mu djela prevedena na latinski, njemački i francuski jezik.
Mistik
Dokazana je i povezanost bl. Ivana s misticima Učiteljem Eckhartom i Johannesom Taulerom, koje je osobno poznavao, ali i utjecaj Dionizija Areopagita i svetog Bernarda iz Clairvauxa.
Bio je veliki štovatelj euharistijskog Srca Isusova.
Kao veliki štovatelj Srca Isusova duboko je proživljavao euharistijska otajstva, osobito tijekom svete mise, tako da je često padao u mistični zanos.
Kako je sav živio u nadnaravnom svijetu, nije se plašio smrti, već joj je radosno i čeznutljivo hrlio ususret. Nakon njegove smrti 1381. godine njegove relikvije su brižno sačuvane, a njegova subraća dodijelila su mu nazive „doctor admirabilis“ („čudesni učitelj“) i „doctor extaticus“ („zaneseni učitelj“).
Ivan Ruysbroeck proglašen je blaženim 1908. godine, a njegov spomendan slavimo 2. prosinca.