Uz veliku podršku najbližih odvažila se i sa suprugom Ervinom krenula na hodočašće. Noćni dio puta bila je pomalo skrivenog identiteta, ali sa svanućem i prvom kavom na odmorištu hodočasnici autobusa broj dva saznali su da s njima putuje Kava s Doricom. HKR-ova Dorica proživjela je ovaj dan na sebi svojstven način – emotivno, s uzbuđenjem, zahvalno, prebirući u svojem srcu albume uspomena i dragih ljudi za koje je i molila i zahvaljivala, piše Veritas.

Bila je to zahvalnost za naše osobne stvari, ali i za 27 godina na HKR-u.

Dorica i Ervin na hodočašću u Padovi / Foto: Tanja Maleš

„Postalo je jednostavno onog trenutka kad smo krenuli. Puna sam prekrasnih dojmova, to je bilo više od hodočašća, mala duhovna obnova s mnogim poticajima. Jedan od poticaja je i zahvalnost. I moja djeca su mi rekla da idem iz zahvalnosti, jer se sv. Antunu molim svakog utorka. Bila je to zahvalnost za naše osobne stvari, ali i za 27 godina na HKR-u. Nisu uvijek bili jednostavni dani za pisanje emisije Kava s Doricom. Istina da nije nedostajalo ideja, ali priznajem da je ponekad bilo teško doći do studija te snimiti sve pripremljeno za emisiju. No Otac naš nebeski, uz pomoć mojih svetaca, pa i sv. Antuna, uvijek je sve izveo na dobro. Rođendan emisije bio je 22. rujna, a ovo hodočašće svega šest dana nakon toga. I zato je moja glavna misao na hodočašću bila – zahvaliti Svecu i cijelom Nebu na svemu.“

„Čula sam i poticaj da na svakom mjestu koje pohodimo osluškujemo u srcu što nam govore sveci koje susrećemo. Dirljivo mi je bilo kod sv. Leopolda gdje je moja zahvala prerasla u molitvu. Ipak je on svetac naše obitelji. Još iz vremena kad je bio sluga Božji mi smo molili molitvu s one crno-bijele sličice za njegovo proglašenje blaženim i svetim. Puno smo mu toga preporučivali, pa tako i sada. Iako se činilo da moja polovica i ja molimo svako za sebe, ispalo je da molimo na istu nakanu. Kupila sam i nekoliko suvenira s kojima sam, puna vjere, dotaknula njegovu ruku u svetištu, onu ruku s kojom je on odrješivao mnoge zarobljene duše. I molila sam za brojne drage ljude koji su mi bili u srcu – i iz moje obitelji, i za prijateljicu koja prolazi kroz teške trenutke, i to s onim uvjerenjem koje je uklesano na kamenu ispred svetišta – Bog je lijek i liječnik.“

Moja glavna misao na hodočašću bila je zahvaliti Svecu i cijelom Nebu na svemu

HKR-ova Dorica nastavlja nizati dojmove i kod sv. Antuna:

„On nam je obiteljski svetac, imamo puno Antuna i generacijski i sada. Ne mogu se ni sjetiti kad smo posljednji put bili ovdje. Zato mi je ovo bilo tako posebno. Ovo je bio samo jedan dan koji će nakon hodočašća još dugo trajati.“

Dorica nam je dopustila i malo osobnija pitanja, poput onoga kada je sv. Antun postao njihov svetac?

„Bilo je to na početku našega braka, prije 52 godine. Udajom sam došla u franjevačku crkvu, ondje upoznala sv. Franju i franjevačku duhovnost, a tu je nezaobilazan sv. Antun. Moja polovica ne samo da je kao franjevačko dijete gajio pobožnost prema sv. Antunu, nego mu je jedan pater dao prekrasan crveni molitvenik sv. Anti (sarajevsko izdanje) i ja sam iz toga puno doznala o sv. Antunu. Takvih danas više nema. Sadrži molitve koje redovito molimo.“

Dorica Barbić na hodočašću u Padovi / Foto: Tanja Maleš

Inače, radijska Dorica, a u stvarnosti Dubravka, majka je petero djece kojima su dali imena po svecima. I to im je važno te uz rođendane radosno slave i imendane. Baka je i dvanaestero unučadi.

Kava s Doricom najstarija je dnevna emisija Hrvatskoga katoličkoga radija. Prvi put je emitirana 22. rujna 1997. godine. I do danas se emitira svakoga dana u 7:45, ljeti u 8:30 te reprizno u 19:30 sati (osim nedjeljom), kao petminutno promišljanje o životu jedne žene, majke, učiteljice, a danas i bake čije je radijsko ime – Dorica Barbić. Stil kojim se izražava otkriva pjesnikinju, pripovjedačicu, vjernicu, osobu visokog poštovanja prema domovini. Dorica Barbić sa svojom maštom, znatiželjom, srčanošću, toplinom i jednostavnošću sastavni je dio svakog jutra naših slušatelja. Svojom bliskošću i neposrednošću u komunikaciji ustrajno promovira trajne humanističke i kršćanske vrijednosti prihvatljive i razumljive svakom čovjeku.