Jedan od slušatelja upitao je: ako jedne nedjelje ne odem na svetu misu smijem li se pričestiti sljedeće nedjelje?

Ovisi zbog kojeg ste razloga propustili svetu misu. Ako netko slobodnim činom odluči ne ići na svetu misu, znajući da time krši Božju zapovijed, čini teški grijeh protiv treće Božje zapovijedi.

Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji!

Dakle, ako svjesno i slobodno čini grijeh protiv Božje zapovijedi taj teški grijeh treba ispovjediti prije pričešćivanja. No, ako je iz nekog opravdanog razloga izostao s nedjeljne svete mise kao što je bolest, čin ljubavi prema bližnjemu, odnosno briga za bolesnika u obitelji ili briga majke za malo dijete koje se tek rodilo. Nekakva izvanredna situacija npr. ako dolazi nevrijeme i treba pokupiti plodove polja ili nečega drugoga o čemu čovjek ovisi, neodgodivo putovanje ili radno dežurstvo koje ne može izbjeći, to su sve opravdani razlozi neprisustvovanja na svetoj misi nakon čega se vjernik može pričestiti na sljedećoj jer nije slobodno i svjesno sagriješio protiv Božje zapovijedi.

Druga slušateljica, majka četvero male djece, se zapitala treba li voditi djecu na misu jer kada ih vodi sa sobom drugi vjernici gledaju u njezinu obitelj, umjesto prema oltaru. Istaknula je da djeca ne šetaju po crkvi za vrijeme mise, no ipak osjeća da odvraća pažnju od misnog slavlja.

Razvijati praksu pobožnosti

Djecu svakako treba voditi na misu. Djeca od svojih roditelja uče kako se ponašati u crkvi, kako se Bogu moliti i stvarati odnos prema Bogu. Roditelji kao prvi vjeroučitelji pozvani su svoju djecu naučiti da Bog postoji kako bi ga spoznali u ljubavi i spasili svoj život. Dakako da prvi odnos djeca trebaju stjecati u obitelji, znači da se s djecom redovito moli. Bilo bi dobro, ukoliko je moguće, da prije svete mise ili tijekom dana dok je crkva otvorena djecu vodite u crkvu i tumačite im svetost liturgijskoga prostora crkve. Važno je objasniti im da je to posebno mjesto na kojem se ponašamo drugačije nego na igralištu ili kod kuće, tako da se stvara odnos svetosti i divljenja prema Bogu i crkvenom prostoru, oltaru, svetohraništu – kao mjestu na kojem stanuje Bog, kako bi to djeca mogla razumjeti.

Bilo bi dobro, ukoliko je moguće, da prije svete mise ili tijekom dana dok je crkva otvorena djecu vodite u crkvu i tumačite im svetost liturgijskoga prostora crkve.

Djeca oponašaju roditelje, zato je važno da vide majku i oca kako pobožno i sabrano sudjeluju u svetoj misi. Najgore je ako roditelji nemaju ispravan stav prema svetosti crkvenoga prostora, onda će oni svoju djecu pustiti da razuzdano trče i viču po crkvi, ili im pak nose igračke, sendviče, grickalice, sokove i slično. Dakle, ako je dijete nemirno može se nakratko iznijeti vani i s njime porazgovarati ili ga umiriti.

Stvarati istinsko zajedništvo u strpljenju

Dakako da svi moramo voditi računa jedni o drugima, one koji imaju djecu trebamo podržavati i strpljivo pomagati kako bi djeca mogla pobožno pratiti misu. Isto tako, roditelji koji iz nekog razloga ne mogu obuzdati djecu trebaju imati razumijevanja prema onima koji žele sabrano i dostojno sudjelovati na svetoj misi.

Moramo se međusobno učiti u uvažavanju, strpljivosti, poniznosti i blagosti kako bismo stvarali istinska ozračja zajedništva u Crkvi. Najgore je ako se u crkvi poprijeko gledamo.

Crkva je jedan dinamizam koji uključuje ljude različitih profila, onih koji sasvim razumiju što je sveta misa i onih koji to ne razumiju do kraja. To je sve zajednica Crkve kao u obitelji, moramo se međusobno uvažavati, činiti zajedništvo i voditi brigu jedni o drugima.

Misa jest naše životno poslanje. Kada primamo pričest postajemo žrtva, kao što je Krist postao žrtva za naše spasenje, tako se i mi ponekad moramo žrtvovati za druge da djeca nauče kako sudjelovati na svetoj misi. Moramo se međusobno učiti u uvažavanju, strpljivosti, poniznosti i blagosti kako bismo stvarali istinska ozračja zajedništva u Crkvi. Najgore je ako se u Crkvi poprijeko gledamo. Roditelji neka paze da djeca poštuju liturgijski prostor i druge ljude.

Napomenuo je da je primjetno da novije generacije prvopričesnika nemaju iskustvo svetog crkvenog prostora, tako da je važno imati obzira i strpljenja u stvaranju prakse pobožnosti.

Cijelu emisiju možete poslušati ovdje: