Suslavili su generalni vikar Sisačke biskupije Ivica Mađer, rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu Vlado Razum, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu Matija Pavlaković, župnik iz Sela Dragutin Papić i tridesetak svećenika. Slavlju su nazočili i rodbina te prijatelji ređenika.

Na početku propovijedi, biskup je rekao da se Majka Crkva veseli jer potvrđuje i prima još jednog klerika, đakona u svoje redove. Biskup je rekao i kako upravo o sadržaju i smislu toga sakramenta govori Božja Riječ. „Kao što smo čuli u čitanju iz Djela apostolskih (Dj 6,1-7a), apostoli su već u prvo vrijeme Crkve odredili sedmoricu muževa da im budu na pomoć. Što se tražilo od tih kandidata i za što su ih postavili u službu đakona? Kaže sveti Luka: da oni trebaju biti muževi na dobrom glasu, puni Duha i mudrosti… Željeli su ih staviti za svoje pomoćnike, da služe sirotama i udovicama kako bi se sami apostoli mogli više posvetiti propovijedanju Riječi Božje. U molitvi su položili ruke na njih i tako ih pridružili svojoj službi. Sveti Pavao pak piše Korinćanima (2 Kor 4,1-2.5-7) da je njegova služba propovijedati Krista svima, a on njima, vjernicima, je njihov sluga… Zanimljivo je što apostol kaže da zbog toga što tu službu propovijedanja Božje Riječi ima po milosrđu Božjem, ne malakše. Suprotno malaksalosti je ustrajna marljivost. Uporno i marljivo raditi svoj posao je teško, lakše je to činiti prigodno i manje opterećeno. Ipak, ako po milosrđu Božjem primamo neku službu, od nas se traži da ju vršimo ustrajno i bez malaksalosti, ne umarajući se.“

Suprotno malaksalosti je ustrajna marljivost. Uporno i marljivo raditi svoj posao je teško, lakše je to činiti prigodno i manje opterećeno.

Biskup je upozorio i kako danas mnogi koji proučavaju stanje klera u Europi kažu da su mnogi svećenici umorni. „Zašto se daju umoriti, zašto ne vrše svoju službu poletno i puni energije? Razumljivo je da umor dolazi nakon dobro izvršenog rada. Rad i radost idu zajedno, čak neki kažu da su to dvije riječi od istog korijena. U svakom slučaju, čovjek je radostan kada na kraju dana može umorno leći svjestan da je izvršio svoj posao. Posao je, pak, riječ koju su u starini naši pisci upotrebljavali i u značenju poslanje. Npr., Juraj Mulih napisao je knjigu Posel apostolski, što znači Apostolsko poslanje. I biti apostol je posao, ali još više to je poslanje, i premda dobro izveden posao može umoriti, on donosi radost i brzo se čovjek oporavi i može nastaviti taj rad koji ga veseli. Možda je upravo to odgovor na pitanje zašto se neki umaraju toliko da i samo svećeničko zvanje doživljavaju kao trajni umor. Nije li to zato što se izgubila radost u tom pozivu? A to je Božji dar, milost, ali i čovjekov mar. Prof. Šagi-Bunić napisao je knjižicu Kršćanstvo nikada ne može biti umorno. Doista, kako je to moguće? Pa rekao bih zato jer je naš izvor i nadahnuće, naš oslonac i naša radost u Kristu Isusu, i On nas trajno odmara i daje snagu za poletno vršenje službe koja nam je povjerena. U tome i jest ova poanta: đakonat, kao i drugi i treći stupanj svećeničkog zvanja, jest služba – ali u smislu služenja, ne u smislu službenosti: mi smo pozvani i poslani drugima, pa i svima, služiti“, poručio je biskup, dodavši kako su pozvani na služenje u smislu davanja usluge, priskakanja u pomoć, pomaganja braći i sestrama. „Netko će reći: pa ne trebaju svi takvu pomoć. Doista, tako se neki i odnose prema nama svećenicima, kao da nas ne trebaju. Ali mi trebamo postati svima sve, pomoći im da se otvore duhovnim stvarnostima i da u suradnji s nama otkriju radost blizine Božje, Isusa našeg Spasitelja.“

I biti apostol je posao, ali još više to je poslanje, i premda dobro izveden posao može umoriti, on donosi radost i brzo se čovjek oporavi i može nastaviti taj rad koji ga veseli. Možda je upravo to odgovor na pitanje zašto se neki umaraju toliko da i samo svećeničko zvanje doživljavaju kao trajni umor.

Na kraju, biskup je podsjetio kako se obilježava i spomen na sv. Dimitrija Srijemskog (+304), koji je bio đakon i mučenik, a zaštitnik je Srijemske biskupije i po kojem je Mitrovica dobila ime. „Neka te čuva sveti Dimitrije i svi sveti đakoni, dragi Croat! Kojega li velikog ideala, ali i puta poniženja, skromnosti i poniznosti! Nasljedovati Krista, rekao bi Toma Kempenac. Da, dragi Croat, samo njega treba slijediti, samo za njim ići, neprestano učiti što je on govorio, što bi on sada od mene htio, razgovaraj s njim i slijedi ga. Tada nećeš nikad pogriješiti“, zaključio je na kraju.

Nakon popričesne molitve, biskup Košić čestitao je novom đakonu, njegovoj obitelji, župniku i župnoj zajednici te je pozvao okupljene na molitvu za Croata na putu prema prezbiteratu. Također je objavio kako će tijekom svoje đakonsko-pastoralne godine Croat Balija biti na službi u Župi sv. Kvirina u Sisku. Pjevanje je predvodio Zbor bazilike pod ravnanjem Katarine Mandić i uz orguljašku pratnju Roberta Jakice, izvijestio je Ured za odnose s javnošću Sisačke biskupije.