Reče mi tada da su duše skupe. Isus je platio krvlju. Pokazao put.
Karmelićanin Krešimir Josip Bahmec na svojim je društvenim mrežama objavio je tekst koji nas potiče na promišljanje. U nastavku prenosimo cijelu objavu.
Primijetio sam jednog svećenika znanca da je naglo propao. Pitao sam ga za zdravlje primijetivši da mu ni jedan šaraf nije dobro pritegnut. Odgovorio mi je da je dobro. Rehoh mu da ne izgleda dobro a on uzvrati da je taman kako treba biti.
Pokušao sam izvući iz njega kako je sve počelo da izgleda tako bolesno i iscrpljeno. Napokon mi je rekao da je uzrok svemu molitva. Molitva???…začudih se. Pa kakva ti je to molitva prijatelju koja ti donosi bolest? Ona koja drugima donosi zdravlje, tiho mi reče.
Ja sam samo mali fratar koji želi slijediti Isusa i ne žaliti se.
Nastavih, pa zar je to potrebno, zar Bog ne može odgovoriti na tvoju molitvu da svi budete zdravi? Može, reče mi, ali ako svome Sinu nije dao poštedu kada je naše grijehe preuzimao na sebe, ne želim niti ja. Ja sam samo mali fratar koji želi slijediti Isusa i ne žaliti se.
Možda je predmet naših tračeva svetac, svetica koji sve daje Bogu da ti živiš.
Zašutio sam. I sjetih se tada jedne mlade časne koja je pitala duhovnika može li biti žrtva paljenica. Da svoj život i zdravlje, svo trpljenje i križ preda Gospodinu za spasenje duša. Reče mi tada da su duše skupe. Isus je platio krvlju. Pokazao put. Možda prečesto preziremo svećenike jer su dosadni, a časne monotone. Možda razmišljamo koja korist od ovog nesposobnoog redovnika. Možda baš taj čovjek, žena bez vidljive karizme u sebi nosi mnoge križeve i dragovoljno ih preuzima. Možda je predmet naših tračeva svetac, svetica koji sve daje Bogu da ti živiš. Da ne umreš za Boga. Nikada.