Crkva i Djevica Marija žele da vjernici promišljaju o Isusovu životu kako bi ga vjernije slijedili, a što za to može biti bolje od molitve krunice? Uz uobičajene, općepoznate načine, vrijedno je progovoriti i o onima manje znanima širem puku. Saznajte u nastavku!
Premda većina vjernika moli krunicu Blažene Djevice Marije čiji je oblik protumačio i potvrdio papa Pio V. 1569., važno je spominjati i moliti i druge oblike ove pobožnosti koji su brojni.
Marijine radosti i žalosti
Ova dragocjena molitva u katoličkoj tradiciji, koja se sastoji od pet desetica Zdravomarija, uvodi u duševni mir, omogućuje susret s Marijom i ulazak u otajstva Isusa Krista. Ali, postoje i drugačije forme vrijedne spomena.
Na prvom bi se tako mjestu mogla spomenuti franjevačka krunica, poznata i kao Sedam radosti Marijinih. Ovaj oblik datira iz 15. stoljeća, a pripisuje se franjevačkom novaku fra Jakovu koji je imao viđenje Djevice Marije. On je naime kao dijete svakoga dana za kip Djevice Marije izrađivao vijenac od cvijeća. Kad se odlučio stupiti u redovnike, bio je tužan shvativši kako to više neće moći raditi. Međutim, Marija mu se ukazala i pružila mu utjehu te pokazala način kako će joj svakoga dana plesti vijenac od ruža – zatražila je od njega da svakodnevno moli sedam desetica Zdravomarija promišljajući prije svake desetice o jednoj od njezinih sedam radosti: Navještenje, Pohod, Rođenje Isusovo, Klanjanje mudraca, Pronalazak Isusa u hramu, Uskrsnuće Isusovo te Uznesenje i Krunjenje Marije.
Slično formulirana je i servitska krunica ili Krunica sedam žalosti u čast sedam žalosti Marijinih: Šimunovo proročanstvo, Bijeg u Egipat, Gubitak Djeteta Isusa u hramu, Marija susreće Isusa na putu prema Kalvariji, Raspeće, Tijelo Isusovo skinuto s križa i Isus položen u grob.
Nastala je u srednjem vijeku i povezuje se s objavama sv. Brigiti Švedskoj, uz sedam obećanja onima koji budu njegovali tu pobožnost. Procvat je doživjela nakon Gospinih ukazanja u afričkom selu Kibehu u Ruandi 80-ih 20. stoljeća, koje je Crkva priznala 2001.
Sastoji se od sedam desetica Zdravomarija s Očenašom i meditacijom o svakoj žalosti prije svake desetice. Ovu molitvu posebice promiču serviti, odnosno Red slugu Blažene Djevice Marije, usredotočujući se na majčinsku patnju i suosjećanje.
Za „zauzete“
Krunica je molitva za kojom mnogi, nažalost, ne posežu zbog, kako običavaju kazati, manjka vremena, a moguće i zbog toga što im nije odveć zanimljiva jer se iste riječi iznova ponavljaju. Ipak, Otac uvijek pronalazi put do svoga stvorenja pa postoje i one nešto kraće krunice, ali nikako manje djelotvorne.
Tako, kako bismo upoznali Stvoritelja i približili si otajstvo Boga kao dobrog Oca, možemo moliti Malu krunicu Bogu Ocu koja se usredotočuje na trostruku Isusovu molitvu predanja volji Božjoj u Getsemanskome vrtu.
Nakon Apostolskog vjerovanja, Očenaša, Zdravomarije i Slava Ocu, izrekne se vlastita nakana, a potom pročita odlomak Mt 26, 30. Ponovi se forma Očenaš, Zdravomarija i Slava Ocu prije i poslije svakog biblijskog retka: Mk 14, 36 pa Lk 22, 41–42, a za kraj se moli: „Oče, koji si kušao beskrajnu ljubav kada si slušao ovu prošnju koju ti je Isus više puta uputio i kojom te je beskrajno proslavio, molim te da uslišaš i mene dok u ime Isusovo siromašnim srcem molim ovu spomenutu molitvu. Daj da te i ja proslavim sinovskom odanošću i zahvalnošću te mi udijeli milost za koju te molim, po Marijinu zagovoru, u potpunoj pobožnosti tvojoj očinskoj volji i odluci. Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.“
Brojne su ovakve „male“ krunice kojima neće odoljeti ni oni vječito užurbanih života, a među njima vrijedi spomenuti još i Krunicu sv. Filipa Nerija na čast Blažene Djevice Marije. Sastoji se od šest desetica, tako što se na veliko zrno izgovara Djevice i Majko, Majko i Djevice, a zatim na mala zrna Djevice Marijo, majko Božja, moli za me Isusa! Slava Ocu…
Na kraju se tri puta izrekne Djevice Marijo, majko Božja, moli za me Isusa, a krunica završava molitvom Zdravo, kraljice…
Ne ispuštajte krunicu iz svojih ruku nikada!
Krunice omiljenim svetcima
Pobožnost krunice ukorijenjena je u tradiciji brojnih naroda, a isti je slučaj i s Hrvatima. No, kako imaju omiljene svece kojima se posebice utječu, vrijedi izdvojiti nekoliko krunica u kojima će vjernici spojiti čašćenje omiljenog svetca i dragu im pobožnost krunice.
Među prvima je svakako Krunica sv. Josipu, koji je, premda mu Sveto pismo ne navodi ni jednu riječ, učinio mnogo svojim djelima. Zaštitnik je Crkve, obitelji i umirućih, a 1687. Hrvatski ga je sabor proglasio zaštitnikom Hrvatske i hrvatskog naroda.
Ova molitva može se moliti na Gospinu krunicu, a uz početnu formu dominikanske krunice moli se molitva Zdravo, Josipe te otajstava nadahnuta evanđeoskim tekstovima.
U knjizi Velika knjiga krunica, koju je u lipnju 2024. tiskala nakladnička kuća Verbum, može se pronaći i Krunica sv. Josipu II. s otajstvima nadahnutim životom Svete Obitelji poput žarke ljubavi i marljiva rada te krunica ovome svetcu s razmatranjima pape Ivana Pavla II.
Neizostavna je i krunica svetcu cijeloga svijeta, sv. Antunu Padovanskom, zaštitniku siromaha, putnika, zidara, pekara i poštara. Ona se sastoji od 13 zaziva sv. Anti, a nakon svakog se moli Očenaš, Zdravomarija i Slava Ocu. Na kraju se mole i litanije.
Njoj slične su i krunice sv. Ivanu Krstitelju i sv. Franji Asiškom, s pet zaziva te uz litanije ovim svetcima.
Na posebnoj krunici od 14 zrna moli se Krunica sv. Nikoli Taveliću, uz litanije, a hrvatskom puku mogla bi biti draga i Krunica sv. Ani, svetici koja se na Zapadu časti još od 10. stoljeća.
Arkanđelima i anđelima
A svoju omiljenu molitvu Anđele čuvaru moguće je spojiti i s ovom pobožnošću. Naime, kako je u Velikoj knjizi krunica navedeno, postoji šest ovih molitava arkanđelima i anđelima.
Prva među njima je sv. Mihaelu arkanđelu koji ju je sam objavio u ukazanju portugalskoj karmelićanki bl. Antoniji d’Astonac 1751., rekavši kako želi biti čašćen s devet zaziva na spomen devet evanđeoskih korova. Prema njegovoj želji na kraju se mole četiri Očenaša kao spomen na njega, sv. Gabriela, sv. Rafaela i Anđela Čuvara, a onima koji ju budu molili obećao je trajnu i posebnu evanđeosku pomoć tijekom života, za vrijeme i nakon smrti te u čistilištu dok ne dođu u raj. Krunicu je odobrio papa Pio IX. 1851.
Uz nju, postoji i Krunica sv. Gabrielu arkanđelu koja se može moliti na posebnoj krunici koja se sastoji od veće medalje, tri posebna zrna, medaljice te tri niza od 11 malih zrna. Između tri niza malih zrna, nalaze se dva velika zrna koja simboliziraju Isusovu ljudsku i božansku narav, a ukupno 33 zrna su u spomen na broj godina Isusova zemaljskog života.
I Krunicu sv. Rafaelu arkanđelu moguće je moliti na posebnoj krunici koja se sastoji od Rafaelove medaljice, tri zrna na čast Mariji, Kraljici anđela, te devet zrnaca na čast devet anđeoskih korova.
Uz njih, postoje i dvije krunice svetim anđelima kojima vjernik moli za ljubav i čistoću, živu vjeru, različite milosti te prepoznavanje djelovanja anđela u Isusovu i svom životu.
Nepresušno vrelo
Uz nabrojano postoje i krunice za duše u čistilištu, te krunica za pokojne uopće, a u različitim životnim iskušenjima mogle bi biti korisne krunice na različite nakane koje se preporučuju moliti u nedostatku vjere i pouzdanja u Boga te kad srce čezne za ljubavlju, poniznošću, čistoćom i mirom u Bogu. Zahvalni će biti bračni parovi na krunici za bračne parove, ili na onoj svetim supružnicima Mariji i Josipu za obitelj, kao i za novorođenu djecu ili za život.
Tko ima osjetljivosti za dobro Kristove Crkve, utjecat će se Majci krunicom za zvanja, crkvene pastire, obraćenje i progonjene kršćane.
Nema, dakle, trenutka u ljudskom životu u kojemu vjernik ne bi trebao posegnuti za ovom molitvom. Jer, kako je papa Ivan Pavao II. znao često kazati, to je „(…) divna, krasna molitva! Divna u svojoj jednostavnosti! Divna u svojoj dubini.”
Koji god način odaberete, za Vaše duhovno i tjelesno zdravlje, pozivamo Vas riječima svetog pape Ivana XXIII.: „Ne ispuštajte krunicu iz svojih ruku nikada!“
Izvor: Svjetlo riječi