Prije 800 godina, 17. rujna 1224., sveti Franjo primio je stigme na brdu La Verna u talijanskoj Toskani. La Verna je bila vrlo važna za kontemplativni život koji je Franjo želio za sebe i za svoju braću, jer kontemplativni život prethodi apostolskom životu i radu. Danas se na La Verni nalazi veliko franjevačko svetište s kapelom stigmatizacije na mjestu gdje je Franjo primio rane.

Riječ stigme dolazi od grčke riječi: stigma znak, pečat, urez, rana, žig, otisak.

Na blagdan Svetoga križa, u rano jutro počeo je sveti Franjo moliti. Molio je ispred svoje ćelije, a molio je ovim riječima:

»O, Gospodine moj, molim te da mi udijeliš dvije milosti prije nego što umrem. Prva je da za svoga života osjetim u svojoj duši i na svome tijelu, koliko je to moguće, onu bol što si je ti, slatki Gospodine, podnio u vrijeme svoje pregorke muke. Druga je da osjetim u svom srcu, koliko je to moguće, onu neizmjernu ljubav kojom si ti, Sine Božji, gorio da dragovoljno podneseš toliku muku za nas grešnike.«

Franjina čežnja za suobličenjem Kristu

U molitvi je sveti Franjo spoznao da će mu Bog uslišati najveću čežnju – osjetiti neizmjernu ljubav i bol koju je Sin Božji osjetio u svojoj pregorkoj muci. U njemu je toliko rastao žar pobožnosti da se sav preobražavao u Isusa po ljubavi i sućuti.

Znaš li što sam ti učinio? Dao sam ti rane.

I kako je, sav u žaru, cijelo to jutro proveo u takvu razmatranju, odjednom ugleda kako s neba silazi seraf sa šest sjajnih, ognjenih krila te mu se u brzom letu približava, a mogao je raspoznati i jasno vidjeti u njemu lik raspetoga čovjeka. Sveti Franjo se prepao, a u isto vrijeme je bio i neizrecivo zadivljen.

“Znaš li što sam ti učinio? Dao sam ti rane, znakove svoje muke, kako bi mogao biti moj zastavnik. Pa kao što sam ja na dan svoje smrti sišao u pretpakao i sve sam duše koje sam ondje zatekao odande oslobodio snagom svojih rana, tako dopuštam i tebi da svake godine na dan svoje smrti siđeš u čistilište i da sve duše iz svojih triju redova – to jest: manju braću, sestre i članove svjetovnog reda – a i one koji će te mnogo štovati, a ti ih ondje nađeš, izvedeš odande snagom svojih rana i povedeš ih u rajsku domovinu. Tako ćeš biti sličan meni u smrti, kao što si bio i za života.”

Za vrijeme toga čudesnog ukazanja činilo se kao da cijela gora La Verna gori obasjana, kao da je Sunce sišlo na zemlju.

5 Kristovih rana na tijelu sv. Franje

Na Franjinim rukama i nogama pojavili znakovi čavala, i to onako kako ih je vidio na tijelu Isusa Krista Raspetoga, koji mu se ukazao u liku serafa. Ruke i noge izgledale su kao da su prikovane po sredini čavlima. Glave čavala bile su na dlanovima ruku i nogu izvan mesa, a vrhovi su im izlazili s druge strane i na tabanima.

Slično tome između rebara pokazala se rana od uboda kopljem, i to nezacijeljena, rumena i krvava.

Dugo je sveti Franjo skrivao rane od svoje braće jer se bojao govoriti o Božjoj tajni. Rane koje su mu u srce unosile preveliku radost, a tijelu nesnosne boli. Kako su rane znale krvariti po Franjinoj odjeći i činjenica da nije mogao stati na svoje tabane braći su otkrile tajnu i prije nego što im se svetac povjerio.

Nije naime htio niti da mu bilo kakvo ljudsko sredstvo ili lijek i najmanje ublažuje Kristove boli koje je osjećao na svom tijelu. Dopuštao je samo bratu Leonu, čovjeka bezazlena i nedužna, da mu previja rane kako bi se zaustavilo krvarenje.

O Kristovim riječima svetom Franji saznajemo iz poznatog djela “Cvjetići sv. Franje“, anonimnog talijanskog prijevoda spisa brata Hugolina Boniscambija od Montegiorgia nastalih između 1327. i 1337, odnosno nakon Franjine smrti.