Svjetski dan migranata i izbjeglica Katolička Crkva obilježava u nedjelju, 29. rujna. Tom prigodom donosimo naglaske koje je o problematici migranata i izbjeglica uputila Isusovačka služba za izbjeglice (JRS).

Pozivajući se na riječi Svetog Oca poruka nalaže da u migrantima “vidimo sliku izraelskog naroda u Mojsijevo vrijeme, koji je također bježao od ugnjetavanja, nesigurnosti i nedostatka perspektive za razvoj”. Također ističe Papino tumačenje da: “Bog nije samo sa svojim narodom, nego i usred svog naroda, on se poistovjećuje s migrantima, posebno s posljednjima, siromašnima, isključenima”.

Što kaže Katekizam?

Događaji i uvjeti koji potiču prisilne migracije su brojni, i svijet ih ne uspijeva u dovoljnoj mjeri zaustaviti i ispraviti. Svjedoci smo brojnih ratova i sukoba, vjerskih i političkih progona, klimatskih promjena, socijalne nepravde i ekstremnog siromaštva. Svijet raspolaže dovoljnim resursima da pomogne svima koji su prisiljeni migrirati, no potrebno je ne zatvarati oči i okretati glavu, već „u okviru svojih mogućnosti, prihvaćati strance koji traže sigurnost i nužna sredstva za život što ih ne mogu naći u rodnoj zemlji“. (Katekizam Katoličke Crkve, 2241).

Premda je svaka nacija dužna štititi svoju neovisnost i posebnost, ne smijemo zaboraviti da planet pripada svemu čovječanstvu, te da nitko nije dužan živjeti s manje dostojanstva zato što je rođen u kraju koji oskudijeva prirodnim bogatstvima ili je manje razvijen (usp. Evangelii Gaudium, 190).

Bog hodi sa svojim narodom.

Temeljni kršćanski stav je okrenutost drugome. Pozvani smo uočavati i poštivati ne samo vlastite potrebe, već biti osjetljivi na potrebe svih ljudi našeg vremena, osobito siromašnih i onih koji trpe (usp. Gaudium et spes, 1). Migranti koji prolaze kroz naše krajeve nam trebaju biti podsjetnik koliko je veliki dar blagostanje koje uživamo, ali i kako nam ono daje odgovornost za pomaganje drugima koji su manje sretni. Solidarnost koju smo pokazali spram ukrajinskih izbjeglica svjedoči da za to imamo i volje i materijalnih kapaciteta.

Premda je svaka nacija dužna štititi svoju neovisnost i posebnost, ne smijemo zaboraviti da planet pripada svemu čovječanstvu.

Kršćani su napose pozvani razvijati kulturu susreta i solidarnosti, po uzoru na Krista, koji je na prvo mjesto stavljao one koje je zajednica odbacila.

Oduprijeti se napasti straha i populizma

Moramo se oduprijeti napasti straha i populizma, te zahtijevati da se provode politike koje poštuju dostojanstvo i prava migranata i izbjeglica. Ne smije nam biti prihvatljivo da se na našim granicama provodi nasilje nad tražiteljima azila, niti da je sudbina ljudi prepuštena krijumčarima koji zarađuju na jadu ovih nesretnika. Zato valja promicati sigurne i legalne puteve za one koji traže utočište, kao što su humanitarne vize, radne dozvole, spajanje obitelji, studentske potpore i sponzorirani dolasci (usp. Papina poruka za Svjetski dan migranata i izbjeglica 2018.).

Migranti i izbjeglice su žrtve, ali nositelji promjene

Fenomen migracija je danas toliko velik da se niti jedna zemlja s njime ne može samostalno nositi. Međutim, upravo nam ta okolnost ukazuje na neizostavnost solidarnosti i na potrebu za zajedničkom odgovornosti kako bi te ljude zaštitili i pomogli im. Svi smo u istoj lađi i ne možemo ignorirati one pored nas (Papa Franjo prilikom posjete izbjegličkom kampu na Lezbosu 2021.). Moramo raditi na stvaranju društva u kojem svaka osoba, bez obzira na svoje podrijetlo, može pronaći sigurnost, nadu i priliku za bolju budućnost.

Temeljni kršćanski stav je okrenutost drugome.

Migranti i izbjeglice nisu samo žrtve; oni su i nositelji promjene, nositelji različitih kultura, vještina i talenata koji mogu obogatiti našu sredinu (usp. Papina poruka za Svjetski dan migranata i izbjeglica 2022.).

Neka ovaj Svjetski dan migranata i izbjeglica bude podsjetnik da se zajednički trudimo za svijet u kojem će svatko moći živjeti s dostojanstvom i nadom, te tako moći vjerovati da ‘Bog hodi sa svojim narodom’.

Cijelu poruku možete pročitati na stranici IKA-e.