Koliko je praznovjerje besmisleno najbolje zna Aaron Ramsey, nogometaš Arsenala, koji kad postigne gol, umre neka slavna osoba. To ga „prokletstvo” prati od 2009. otkad je 19 poznatih osoba umrlo na isti dan ili ubrzo nakon što bi on zabio gol. Zadnji takav slučaj zabilježen je 1. siječnja 2019. kada je Ramsey postigao gol, a samo dan kasnije umro poznati glumac Ivo Gregurević, piše fra Janko Ćuro za Svjetlo riječi.

Zajednički korijen praznovjerja je tu tome da ljudi pamte kad se stvari poklope, a zaborave onda kad se ne poklope

Koliko god ovo „prokletstvo” izgledalo banalno i smiješno, i neki ozbiljniji mediji smatraju ga intrigantnim, gotovo natprirodnim. Zbog toga se ono uklapa u definiciju praznovjerja, jer se sastoji od: 1. tendencije da se nekim događajima pripišu natprirodni uzroci; 2. da se nekim svakodnevnim situacijama pripisuju sudbonosna značenja (Petz). Međutim, da je živ Ramseyev zemljak Francis Bacon, engleski filozof i znanstvenik, ponovio bi mu isto ono što je napisao još krajem 16. stoljeća: zajednički korijen praznovjerja je tu tome da ljudi pamte kad se stvari poklope, a zaborave onda kad se ne poklope. Pa, recimo, s brojem 13 povežu se i zapamte loši događaji, a zaborave lijepi. To isto važi i za kucanje u drvo, ljestve, ogledala, crne mačke itd.

Težak je i kompliciran život s vjerom u prazno jer ga svakodnevno prožima i njime dominira strah. A strah je toliko moćno oružje da se do dana današnjega najčešće koristi za političku kontrolu i podčinjavanje ljudi. Jer, strah čovjeka paralizira i doslovno zarobi, a život u svakodnevnom strahu nije ništa drugo doli ropstvo u kojem je neizvjesnost svagdanji kruh.

Ne boj se! Samo vjeruj! poručuje Krist koji nas za slobodu oslobodi! Držimo se i ne dajmo ponovno u jaram ropstva, a posebno ne onoga praznovjernoga (usp. Gal 5,1).

U takvom stanju čovjek očajnički traži odgovore, slobodu i utočište, srljajući najčešće u prazno (praznovjerje). Izlaz i spas se nalazi svakome na dohvat ruke samo ako posegne za Biblijom u kojoj uplašenom i malenom čovjeku sam Bog, pun ljubavi, ponavlja: „Ne boj se, jer ja sam te otkupio; imenom sam te zazvao: ti si moj! Kad preko vode prelaziš, s tobom sam; ili preko rijeke, neće te preplaviti. Pođeš li kroz vatru, nećeš izgorjeti, plamen te opaliti neće. Jer dragocjen si u mojim očima, vrijedan si i ja te ljubim. Ne boj se, jer ja sam s tobom.” (Iz 43,1-5). Kako nam je samo blizu svemogući i brižni Bog i to svaki put kad Ga zazovemo! Pa opet, neka se Njegova djeca još uvijek plaše crne mačke, uroka, brojeva…