Naše najstarije ima samo 17 godina, tako da je ovo još samo teorija. Trenutačno razmišlja o svojim mogućnostima i čini se da je otvorena za bilo koji put kojim je život odvede. Tko zna, možda će sva moja djeca otići na fakultete izvan države i izgraditi život negdje drugdje, a pitanje života kod kuće nikada se neće postaviti. Ili će možda biti poput Izgubljenog sina, misleći da su poprilično slobodni od mene i šala svog dosadnog tate samo da bi se nekoliko godina kasnije vratili kući kako bi se družili i harali hladnjakom. Možda ću imati dijete ili dvoje poput starijeg brata Izgubljenog sina, koji se drži bliže kući i pomaže svom dragom starom tati (nadam se s malo manje prigovaranja).

Sebično, volio bih kad bi svi ostali još neko vrijeme kod kuće. Mislim da je zabavno družiti se s njima. Međutim, u jednom trenutku život mora krenuti dalje i svako dijete mora razviti određenu razinu neovisnosti i sreće. Moraju krenuti na vlastita herojska putovanja. Ne bi bilo od pomoći zauvijek ostati djetinjast. Svako godišnje doba ima vrijeme i mjesto, vrijeme kada se bude kod kuće i vrijeme kada se riskira i krene u nepoznato.

Moja jedina želja je da sva djeca nađu svoje mjesto u ovom svijetu, u svom vremenu, i izgrade svoje sretne domove. Jedina stvar za koju mi je važno da je budu svjesni jest da si mogu uzeti vremena u napuštanju obiteljskog doma, ali i da je obiteljski dom uvijek tu za njih ako im zatreba, donosi Aleteia.