Bosonoge sestre karmelićanke došle su u Hrvatsku 1939. godine na poziv zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca.
Osnivanje Karmela u Hrvatskoj za Stepinca je bilo njegovo životno djelo, a Karmel je za njegova utemeljitelja bio, kako je i svjedočio sestrama karmelićankama – silno velika utjeha.
“U srce našega Alojzija, Gospodin je utisnuo svetu čežnju da samostani – poput Karmela – budu bedemi koji će štiti tada granice Zagrebačke nadbiskupije; da snažno i samozatajno stoje na braniku Domovine i Crkve, obitelji, svake duše u potrebi, za nas uvijek i zauvijek Božji dar, komadić raja na zemlji”, stoji u facebook objavi Krunice Hrvata svega svijeta.
„Čim uzmem u ruke upravu cijele nadbiskupije, želim osnovati kod nas jedan kontemplativni red!”
Stepinčeve misli su se zaustavile na Redu sv. Klare i na Redu karmelićanki. Dr. Hren mu je spomenuo da u Austriji žive četiri Hrvatice karmelićanke. Srce mu je zaigralo od radosti, pa reče: „Ja ću ih ovamo pozvati. Ako pak Hitler progna još koju, ja ću sve rado uzeti. Formalnosti sa Sv. Stolicom ću urediti, da se mogu k nama premjestiti. Dat ću im dvorac u Brezovici, dok se ne izgradi za njih posebni samostan.”
Krenula je izgradnja samostana u Brezovici. Dok je mržnja harala među narodima svijeta, Stepinac je gradio kuću molitve, žrtve i sebedarja za svećenike i ispaćeni hrvatski narod. Sam je dao uzidati u temelje Karmela s jedne strane karmelski škapular, a s druge strane sliku sv. Josipa.
U Karmelu su sestre po nalogu Stepinca brinule za više od 800 djece različitih nacionalnosti i vjeroispovijesti.
Stepinac je tamo bio posljednji put 1945. godine.
Dok se pozdravljao sa sestrama, na odlasku, doviknula mu je Majka Marija Josipa, subpriorica: „Preuzvišeni, dođite nam opet! Uskoro će cvasti ruže, pa ćemo vam nabrati!“ Na taj poziv on će: „Sad nisu na redu ruže, nego trnje.“ Kad je odlazio, još jednom ih je očinski pogledao, mahnuo rukom i dodao: „Ne znam hoćemo li se još ikada vidjeti?“ I dvije krupne suze kliznule su mu niz obraze… I doista, te jeseni nadbiskup je bio u privremenom pritvoru, da bi kroz montirani politički proces 11. listopada 1946. bio nepravedno osuđen na 16 godina robije.
Ususret Gospi Karmelskoj, spomen na našeg Kardinala, divnog Božjeg miljenika koji je Karmel nosio u srcu.