Objavu don Antona Šuljića prenosimo u cijelosti.

Stepinčevu kanonizaciju možemo čekati i ispitivati njegov život koliko god želimo, to nije upitno, premda je postupak završen i zna se da je on afirmativan.

Nije mi poznato da se ikad dogodilo da se jedna Crkva uplitala drugoj u proglašenja… Imalo bi se u tom smislu štošta reći i o proglašenju svetim vladike Nikolaja Velimirovića…

No, nikome u Katoličkoj Crkvi nije palo ni na pamet da u tom pogledu bilo što čini. Ako im je svet, nek’ im je. To je njihovo pravo. Ono što je meni upitno je kvalifikacija pape Franje da je patrijarh Irinej “veliki patrijarh”. Ja sam uvjeren baš u suprotno. A nije da baš nisam obaviješten.

Volim ovog Papu, ali ovakve izjave neće pridonijeti ISTINI. Naprotiv.

Zato bi valjalo da mu, ako to još nisu, hrvatski biskupi prevedu ono pismo koje su uputili patrijarhu Irineju – na koje on nikad neće odgovoriti. Konačno, nisu svi čini u životu nekog sveca dostojni oltara već onaj čin po kojem je dano svjedočanstvo vjere…

Jesu li toliki mučenici bili bezgrešni za života ili čak u času smrti? Naravno da nisu. No, svetim ih je učinilo svjedočanstvo – martyrium! Bojim se da se uime ekumenske korektnosti brkaju lončići.

Podsjetimo, na povratku s trodnevnog posjeta Bugarskoj i Sjevernoj Makedoniji papa Franjo u zrakoplovu je razgovarao s novinarima te na pitanje dopisnika Večernjeg lista Silvija Tomaševića o proglašenju Alojzija Stepinca svetim kazao kako ga zanima istina.

“Povijesni slučaj je ovaj: kanonizacija Stepinca. On je bio krepostan čovjek, zato ga je Crkva proglasila blaženim. Vjernici mu se mogu moliti. Ali u jednom trenutku procesa došlo se do nerazjašnjenih točaka koje se tiču povijesti. I ja, koji moram potpisati kanonizaciju – to je, naime, moja zadaća – moleći, razmišljajući i tražeći savjet, uvidio sam da moram zamoliti za pomoć srpskog patrijarha Irineja, koji je veliki patrijarh. I Irinej mi je pomogao. Zajedno smo osnovali povijesnu komisiju: i njega i mene jedina stvar koja zanima je ne pogriješiti, zanima nas istina. Ne pogriješiti. Čemu služi jedna izjava o svetosti, ako nije jasna istina. Ne služi nikom. Znamo da je (Stepinac op.a.) dobar čovjek, da je blaženik, ali da se učini ovaj korak ja sam tražio pomoć Irineja da sve bude po istini. Izučava se. Najprije je osnovana komisija koja je dala svoje mišljenje. Ali sada se izučavaju druge točke. Dublje se proučavaju neke točke kako bi istina bila jasna. Ja se ne plašim istine. Ne plašim se. Samo se plašim suda Božjeg. Hvala”, rekao je Papa.

Don Anton Šuljić rođen je u Novalji na otoku Pagu. Nakon svećeničkog ređenja posvetio se studiju njemačkog jezika i povijesti u Zadru. U tom je gradu predavao u sjemenišnoj klasičnoj gimnaziji, djelovao pastoralno i kao tajnik Hrvatskoga instituta za liturgijski pastoral te uređivao liturgijsko-pastoralni list Živo vrelo. Bio je angažiran i u Bogoslovnom sjemeništu u Rijeci kao vicerektor, predavač na Teologiji u Rijeci, urednik radio emisije Katolički vidici na Radio Rijeci, a kasnije i kao pokretač i urednik mjesečnika Krčke biskupije Kvarnerski vez. Od 1999. je ravnatelj Informativne katoličke agencije u Zagrebu, a od travnja 2002. i pročelnik Tiskovnoga ureda HBK-a. Od 1. rujna 2006. počeo je raditi u Kršćanskoj sadašnjosti gdje je danas pomoćnik direktora.