Chesterton se, prema vlastitim priznanjima, kao mladić interesirao za okultno, a sa svojim bratom Cecilom eksperimentirao je s prizivanjem duhova. Sazrijevanjem je, međutim, postajao sve više pravovjeran u svojim kršćanskim uvjerenjima, što je kulminiralo preobraćenjem na katoličanstvo 1922. godine.

Kako prenosi chesterton.hr, ovaj novinar liberalne orijentacije, nakon obraćenja na katoličanstvo gorljivo zastupa pravovjernost. Chesterton se odlučno suprotstavljao duhu vremena poznatom pod francuskom sintagmom “fin de siècle”, što znači ‘kraj vijeka’, odnosno dekadencijom zahvaćeno europsko društvo potkraj 19. stoljeća.

O cijelome tome duhu vremena Chesterton je napisao: “Ovo su dani kada se od kršćanina očekuje da veliča svaku vjeru – osim svoje vlastite.” Vrijedi citirati još makar jedan njegov aforizam – toliko aktualan i danas – kojim je branio Crkvu: “Kada kažu da je Katolička Crkva staromodna, to je zapravo kompliment. Jer samo nešto što je istinski vrijedno, može tako dugo živjeti.”

Vrhunski plodan autor

Chesterton je autor više od stotinu knjiga, više od 200 pjesama, pet drama, pet romana, dvjestotinjak kratkih priča, 4000 novinskih članaka i eseja, ne računajući različite izbore i nebrojene prijevode njegovih djela. Unatoč velikim literarnim postignućima, Chesterton se ponajprije smatrao novinarom. Oko 30 godina pisao je tjednu kolumnu za ‘Illustrated London News’ te 13 godina tjednu kolumnu za ‘Daily News’.

Najpoznatija djela su mu: Nevinost oca Browna, Pravovjerje, Vječni čovjek, Čovjek koji je bio četvrtak, Sveti Toma Akvinski, Sveti Franjo Asiški, Balada o bijelom konju i dr.

GKC / Foto: chesterton.org

Briljantan um čije je tijelo znalo odlutati

Chesterton je bio krupan čovjek, visok 1,93 m i težak 134 kg. Jednom je prilikom prigovorio svom prijatelju, Georgeu Bernardu Shawu: “Gledajući tebe, svatko bi pomislio da Engleskom vlada glad.” Shaw mu je odgovorio: “Gledajući tebe, svatko bi pomislio da si je ti prouzrokovao.” Obično je nosio kaput i zgužvan šešir i hodao sa štapom u ruci i cigarom u ustima. Često bi zaboravljao kamo je krenuo, i propuštao vlakove koji su ga trebali tamo odvesti. U nekoliko je navrata slao telegrame supruzi Frances s neke daleke lokacije, primjerice “Ja sam u Market Harboroughu. Gdje sam ono trebao biti?”, na što bi mu ona odgovorila “Kod kuće.”

Svaka je moda određeni oblik ludila. Kršćanstvo je nemoderno jer je zdravo.

Gilbert i supruga Frances / Foto: chesterton.org

Gilbert Keith Chesterton je 1935. godine nominiran za Nobelovu nagradu na području književnosti. Ali baš te godine Nagrada nije dodijeljena – nikome. Premda razlozi ni danas nisu posve jasni, razložno je pomisliti kako Nobelova nagrada nije uručena zato da je ne bi dobio kršćanski pisac Chesterton.

Cijenili su ga i brojni pape: primjerice Benedikt XVI., još kao Joseph Ratzinger, na više je mjesta citirao Chestertonove misli. I papa Franjo je poštovatelj njegova uzornog života i bogatog djela: dok je bio nadbiskup Buenos Airesa, Jorge Mario Bergoglio dao je svoj blagoslov na molitvu za proglašenje Chestertona blaženim.

Molitva za proglašenje blaženim GK Chestertona

“Bože, naš Oče, ti si ispunio život svog sluge Gilberta Keitha Chestertona divljenjem i radoznalošću, dao si mu vjeru koja je bila izvor njegovog neiscrpivog rada, ljubav prema svim ljudima, a osobito prema suparnicima te nadu koja je izvirala iz trajne zahvalnosti za dar ljudskog života.

Neka njegova nevinost i njegov smijeh, postojanost u borbi za kršćansku vjeru u svijetu koji je gubi, njegova predana pobožnost Blaženoj Djevici Mariji i njegova ljubav prema svim ljudima, a osobito prema siromašnima, donese radost očajnima, snagu i žar ravnodušnima te susret s Bogom onima bez vjere.

Molimo te za uslišanje naših prošnji (posebno…) po Gilbertovom zagovoru, tako da njegova svetost bude prepoznata i da ga Crkva proglasi blaženim. To te molimo po Kristu Gospodinu našemu. Amen.”

Gilbert Keith Chesterton umro je 14. lipnja 1936. u Beaconsfieldu, u Buckinghamshireu. Više informacija o ovome divu kršćanske misli može se pronaći OVDJE, OVDJE i OVDJE.