Ponašanje vjernika na sprovodima i vjenčanjima bila je tema Argumenata HKR-a u utorak, 21. svibnja. Koja pjesma je na sprovodu primjerena, a koja nije? Zašto otac ne bi trebao kćer na vjenčanju dopratiti do oltara? Što govore liturgijski propisi? Na ova i druga pitanja odgovore su ponudili: vlč. mr. sc. Hrvoje Zovko, predstojnik Ureda za liturgiju Sisačke biskupije, vlč. Nikola Jurković, župnik Župe sv. Jurja u Gornjoj Stubici i fra Mislav Lukačević, župni vikar u Župi Sv. Križa u Zagrebu.
Naglasivši važnost komunikacije u susretu svećenika i obitelji pokojnika ili svećenika i zaručnika koji se žele vjenčati u Crkvi, vlč. Nikola kao jedan od rastućih problema istaknuo je sve veći broj posrednika koji odrađuju organizaciju i pripremu umjesto osoba koje od Crkve traže sakrament ili blagoslovinu.
“To se nije pokazalo niti praktičnim niti dobrim. Župnik možda ne poznaje sve svoje vjernike, ali većinu vjerujem da zna; i s njima želi ostvariti određenu vrstu komunikacije. To može biti s osobom koja nije aktivna u župnoj zajednici ili ne ide u crkvu. I zato je važan razgovor koji postaje okidač za približavanje Crkvi, za novi početak. Uostalom, i na sprovodima, i na vjenčanjima se očekuje od nas svećenika da nerijetko kažemo nešto i o samoj osobi”, rekao je vlč. Jurković.
Priliku da progovori o dostojanstvenom pristupu i važnosti blagoslovina i sakramenata, fra Mislav također pronalazi u susretu s vjernicima. Ljudski pristup i suosjećanje stavlja na prvo mjesto, čak i u situacijama kad vjernici pripremu naprave bez savjetovanja sa svećenikom.
“Ako je nečija majka jako voljela određenu pjesmu, i onda obitelj naruči da na sprovodu bude izvedena ta pjesma koja nema veze s vjerom da – mene će pogoditi emocija u tom trenutku, a nemam veze s tom obitelji – a pogotovo osobu čija je to bila majka. S te ljudske razine, nemojte si to raditi, imajte dostojanstva, ispratite pokojnika u miru. Kod vjenčanja najveći problem s kojim se susrećemo bilo gdje i k tome grijeh, je bacanje riže, bacanje hrane! Na vjenčanjima to apsolutno nema smisla, zadržite svoje dostojanstvo i u tom trenutku”, poručio je fra Mislav.
Vlč. Zovko je naglasio da ako nismo upoznati s dubinom sakramenata i blagoslovina, onda nam ne preostaje ništa drugo osim da ih banaliziramo i učinimo ih samo još jednom svakodnevnom pojavom.
“Sprovodi stvarno mogu biti plodno tlo za evangelizaciju i navještaj Božje riječi. Tijekom emisije u srce mi je došla misao iz evanđelju po Luki u kojem Isus ozdravlja sina jedinca majke udovice. Meni je posebno zanimljivo to što ga je Gospodin uskrisio, vidjevši tugu majke. Koliko nam tu Bog, po ispravnoj ili neispravnoj nakani obitelji – nije bitno – daje priliku da mi donesemo Krista u tugu te osobe.”