S. Margarita već 24 goine radi na pedijatriji. Usprkos godinama iskustva,  patnja djeteta nikada je ne može ostaviti ravnodušnom. “Patnja je veliki misterij, velika tajna”, rekla je i dodala da mi kada volimo, patimo. “Patnja nas uvijek vodi k ljubavi.”

Rekla je kako u svom radu nastoji bolesnu djecu najprije gledati kao djecu te im okolinu u kojoj se nalaze želi učiniti ugodnom.

Patnja nas uvijek vodi k ljubavi.

Gđa Mandić, čiji sin boluje od hemofilije što je urođeni manjak faktora za zgrušavanje krvi upoznala je s. Margaritu pri redovitim dolascima u bolnicu sa sinom na terapije koja se sastoji u primanju injekcije u venu. Radi se o dijagnozi za cijeli život koja znači živjeti uz poneka ograničenja. Najveća opasnost za dijete s hemofilijom su udarci što može biti teško budući da su padovi i udarci dio odrastanja.

Mandić je rekla kako medicinska skrb nije jedino što pacijentima treba – potreban im je normalan život, djeci normalno djetinjstvo, duševni mir, vjera da će sve biti dobro i život u sadašnjem trenutku.

S. Margarita je rekla kako na njezinu odjelu ima više smijeha nego suza te da mnogi roditelji ne mogu vjerovati da djeca nakon vađenja krvi i primanja injekcija izlaze s osmijehom na licu. pričanjem viceva, oponašanjem životinjama, slatkim nagradama za hrabrost bez problema uspijevaju izmamiti osmijehe na dječjim licima.

Maja Rusan, voditeljica odjela za prikupljanje sredstava i komunikacije – CRVENI NOSOVI klaunovidoktori, kaže kako je njihova misija donijeti osmijeh tamo gdje je najpotrebnije – djeci u bolnicama, starijima u domovima, odraslima na onkologiji, djeci s poteškoćama i ljudima koji su se našli u raznim kriznim situacijama.

Donijeti olakšanje, snagu i osmijeh u teškim trenucima je nešto što je zaista dragocjeno, ali je i potrebno svim tim ljudima.

Svaki klaun doktor reći će da je to zaista poziv. Donijeti olakšanje, snagu i osmijeh u teškim trenucima je nešto što je zaista dragocjeno, ali je i potrebno svim tim ljudima.

Prošle godine proveden je projekt “Djeca u školama za djecu u bolnicama”. Sudjelovalo je 40 škola i više stotina učenika diljem Hrvatske. Cilj projekta bio je poticati empatiju u dječjoj dobi kao temelj za budućnost ispunjenu međusobnim razumijevanjem i podrškom. Djeci u bolnicama, osim što im je potrebna podrška obitelji i bolničkog sustava, potrebna im je i podrška njihovih vršnjaka. Učitelji su na jednom satu pričali o emocijama općenito, ali i o emocijama s kojima se djeca u bolnicama susreću. Predstavili su učenicima klauna doktora, a uslijedila je kreativna radionica gdje su učenici crtali klaunadoktora.  Crteži su bili izvješeni na hodnicima bolnica koje klaunovidoktori posjećuju.

Mandić je rekla kako joj je vjera pomagala i u dobrim i u lošim trenucima. Važno je cijelo vrijeme njegovati odnos s Bogom i da se u trenucima patnje prisjetimo i svega dobrog što nam je Bog učinio. Također, kada dijelimo svoju bol s obitelji, prijateljima, nekako je lakše. To je primijetila i kod prijatelja nekršćana. “Dijeliti patnju je jedan način nošenja križa”, rekla je.

Dijeliti patnju je jedan način nošenja križa.

Klaunovidoktori su profesionalci, ali i umjetnici. “Kada se zaposle u klaunovima doktorima njihova edukacija kreće i nikada ne staje”, rekla je Rusan. Rekla je da bi postali klaun doktor morate htjeti raditi na sebi i učiti.

Humor, igra i emocija tri su oruđa kojima se klaundoktor služi. Humor odvraća djeci pažnju od teških pretraga, smanjuje dosadu. Igra je jako potrebna u dječjoj dobi, a klaun se trudi stvoriti okruženje u kojem se dijete može igrati. Klaun se svima otvara i time dopušta drugima da se otvore; tako uči ljude da svoju bol pretvore u snagu što na kraju rezultira osmjehom.

S. Margarita, govoreći o smislu patnje, rekla je kako patnja nije kazna, ali je kušnja. “Tek kad patnja prođe možemo vidjeti njezin smisao”, zaključila je.

Emisiju u cijelosti pogledajte ovdje: