S toliko briga i toliko stresa se susrećemo svakodnevno u svome životu. Ponekad isto kao da nam dan krene naopako, ništa nam ne ide od ruke i dođemo do situacije da nas opterećuju i najobičnije sitnice. Lako planemo, još lakše se naživciramo, izbace nas brzo iz takta i često ne možemo kontrolirali što izgovaramo i kako se ponašamo. Jasno osjetimo kako nas breme ovozemaljskog života pritišće i ne da nam disati.

A Isus kaže da je njegovo breme lako. Ovo breme koje svakodnevno nosimo nas guši, a Isusovo oslobađa. U čemu je stvar? Kakvo je to Isusovo “breme”? Postoje dvije vrste umora; onaj umor poslije kojeg se osjećaš iscrpljen, bezvoljan i beživotan te onaj umor poslije kojeg si također satrven, ali ispunjen. Ispunjen si jer si učinio nešto kvalitetno, što si podnio malo žrtve za Krista i znaš da ti je to upisano kao dobro u Kristovim očima.

Iako te možda nitko nije vidio ni pohvalio, nek ti bude dovoljno što znaš je vidio Onaj koji treba vidjeti. Umoran si, a opet tako ispunjen i zadovoljan. Tome trebamo težiti. To znači da radimo, da dijelimo svoje talente, ali za Krista. Taj naš razlog rada i poticaj puno toga mijenja. Kad izgaraš za Krista, kad se razdaješ za Krista, to ti istina troši tijelo, ali ti ispunja duh i uvijek te vuče činiti još dobra.

Postoji opasnost da nas problemi i brige udalje od Krista, a trebali bismo baš suprotno učiniti. Zovi Krista u svoj problem, pozovi Ga u svoje brige i dopusti Mu da ti pomogne. Zazovi ga baš onda kad imaš posla preko glave.

Isus nije bježao ni od patnje, ni od boli, križa ni smrti, tako nemoj ni ti. Dopusti Isusu da dadne smisao tvojoj muci da te tvoje breme ne satare, nego te osnaži i pripravi za život u vječnosti.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Marin Karacic (@framarinkaracic)