Sveti Josip je veliki zagovornik naše obitelji. Godine 2021. je naš Teo Josip završio u bolnici gdje mu je dijagnosticirana akutna limfoblastična leukemija, visokog rizika. Šok za čitavu obitelj dogodio se u vrijeme korone i, s obzirom da nismo mogli u crkve, preko Laudato televizije gledali smo misu iz karlovačkog svetišta sv. Josipa. Teo je izrazio želju poći u tu crkvu. Sveti Josip je “pokucao” na naša vrata, ja ga nisam čula, ali zato Teo jest.

Došlo je vrijeme kad je Teo ležao u bolnici. 19. ožujka otišla sam u svetište sv. Josipa i ostavila Tea u bolnici. Nije mi bilo lako, ali s obitelji sam krenula u Karlovac na misu. Teo je misu pratio na mobitelu i poslao mi poruku: “Mama, vidim vas i gledam misu.” Osjećala sam da ga je sveti Josip tada prigrlio, koliko god mi je bila teška čitava situacija.

Nazvala sam svetište, zatražila mons. Sentea i kratko smo porazgovarali. Zamolila sam ga bi li ikako mogao doći do Tea u bolnicu. I jedne večeri je došao, a ja sam jedva Tea izvukla do glavnih vrata gdje je dobio blagoslov. Mons. Sente je molio i rekao da će za Tea moliti i slaviti mise kroz čitavu korizmu. Teo je imao teške trenutke, ali bilo je nekako lakše jer smo znali da u sv. Josipu ima velikog zagovornika.

Svaki dan smo se molili svetom Josipu. Prošli smo teške trenutke, ali i sada vjerujem, i svjedočit ću uvijek, da je Isus živ. Sveti Josip je tih, ali moćan zagovornik i kod svog Sina je sigurno zagovorio mojega Tea Josipa i sve nas. Teo je prošao sve terapije koje je trebao, a i na zadnjem kontrolnom pregledu, trećem u nizu, svi su nalazi bili uredni i nema traga bolesti.

Taj križ gledam kao veliku milost za obitelj, jer da se to nije dogodilo, ne vjerujem da bismo spoznali niti upoznali sv. Josipa, niti bi nam vjera bila toliko čvrsta ili saznali kolika je snaga molitve i predanja.

“Mogu biti zahvalna profesoru Biliću koji je prvi primio Tea i meni rekao: “Predajte sve Bogu!” To me još više osnažilo, ali mogu biti zahvalna i timu koji je pratio Tea, dr. Luciji, dr. Sari i svim zdravstvenim djelatnicima, snažnom timu koji je bio uz nas i svu djecu na Odjelu hematologije. Hvala svima, posebno sv. Josipu na tim dobrim ljudima što nam je poslao te dobre ljude”, zaključila je Mihaela Martinjak.