U homiliji nadbiskup je istaknuo je da Isus tumači svoj život, poslanje i djelo kroz sliku pšeničnog zrna. Ukazao je da svatko tko čuva svoj život, komotnost i slobodu te ne želi supružnika i djecu, uvijek ostaje sam. Spomenuo je činjenicu današnjeg vremena kako supružnici kod želje da imaju djecu, uglavnom misle samo na jedno dijete kako bi barem nekog imali i u tome ne primjećivali ništa zahtjevno. Više djece u obitelji, nešto je što zahtjeva odgovornost i ne daje prostora pretjeranoj komotnosti. Danas mnogi gledaju na to da sebi priušte neki mir, da čuvaju svoju komotnost i životne snage i ne razumiju da pretjeranim vođenjem računa o sebi ostaju sami poput pšeničnog zrna.

Nadbiskup je istaknuo kako su život, snaga i mladost koje čovjek današnjice želi zadržati i sačuvati, ionako prolazni. Ono što od života ostaje je samo ono što čovjek daruje drugima, a to su vrijeme, snaga i sloboda. Ono što je palo na zemlju i umrlo, postaje životno i donosi puno roda, a sve ono što se čuvalo, prolazno je. Plodove donosi i istinski živi samo onaj koji je spreman umirati sebi, svojoj komociji, vlastitim prohtjevima i koji je spreman darivati se drugima u ljubavi bez obzira na cijenu i žrtvu.

Nadbiskup je naglasio kako je upravo vjera snaga za prihvaćanje zakonitosti pšeničnog zrna, za oslobođenje od egoizma i svakog oblika sebičnosti te snaga za sposobnost postati darom za druge. Kroz vjeru čovjek prihvaća odgovornosti u svijetu, odgovornosti za sebe, svoje postupke i propuste. Zaključujući homiliju, nadbiskup je rekao da je vjera snaga za ozbiljan i pošten rad, za aktivnu prisutnost u javnom i društvenom životu i za prihvaćanjem izazova. Istaknuo je kako se u toj pravoj vjeri bračni par Šovagović odvažio sve svoje snage darovati za dobro svoje djece te im je uputio riječi ohrabrenja da ustraju na tom putu i da se ničega ne boje.