O neobičnom tesaru u svjetlu liturgijskih čitanja promišlja o. Arkadiusz Krasicki, CSSp, donedavni studentski kapelan u Osijeku koji sada predaje biblijske predmete na Teološko-katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru.

Kao mladić tijekom školske prakse i upoznavanja zanata susreo sam se s jako dobrim majstorima. Bili su poznati. Ono što me uvijek zbunjivalo u njihovom poslu, bila je tišina. Oni su jednostavno šutjeli dok su radili. Na početku sam mislio da su ljuti na mene. Pokušavao sam malo ih zapričati, ali bez odgovora. Sada znam da je njihovo znanje i baratanje s alatom dolazilo između ostalog iz tišine, iz sabranosti.

Sv. Josip šuti šutnjom pravednika

Iz evanđeoskog odlomka saznajemo da je Isus drvodjeljin, odnosno tesarov sin. Josip je morao biti poznati tesar u Galileji jer su sumještani odmah glasno reagirali o njegovom zanatu kada su vidjeli Isusa. Možda je radio negdje na izgradnji manjih ili većih objekata. Uglavnom, bio je poznat i priznat drvodjelja, a na to nas upućuje i grčka riječ tekton. Ona ne označava samo nekoga tko obrađuje drvo – stolara ili graditelja, nego nekoga tko je majstor i to poznat majstor u svom zanatu.

Nažalost, nigdje u Svetom pismu ne spominje se ni jedna Josipova rečenica. On šuti. Nije on jedan od tih koji šute jer se ne žele razotkriti. On šuti šutnjom pravednika.
Šutjeti u Bibliji znači dopustiti da drugi ispuni svoj zavjet, da postane ono što sam želi biti. Šutjeti znači ne nametanje drugome. Svojom nezapisanom riječju Josip je oblikovao svoga sina Isusa. Zar nas ne čudi Isusovo znanje o izgradnji i građevinskim dijelovima?

Josipov poziv drvodjelje je aluzija na stvaranje novoga svijeta

Josip je morao dugo i iskreno razgovarati sa svojim sinom. No, njihovi su razgovori bili upućeni na djelo spasenja, iako to još Josip nije znao. Možda zbog toga Isus govori o sebi kao o odbačenom zaglavnom kamenju (Mt 21,42-43). Govori o kamenu temeljcu. Uspoređuje sebe s vratima (Iv 10,9-11). Zauzima glas u vezi s hramom kojeg je ukrašavalo dragocjeno kamenje (Mk 13,1-2). Zasigurno je riječ o odjeku Isusova razgovora s Josipom. Upravo tako otac oblikuje svoje dijete. To je očeva uloga. Biti sa svojim sinom (sa svojom kćeri). Pravedan otac ne samo da govori kako sve treba biti, nego sve što govori pokrepljuje i primjerom svoga života. Tako pravi otac uvodi svoga sina u red.

Ništa se ne smije graditi „na oko“ – bez usuglašavanja s arhitektom i njegovim planom, bez koncentriranja odnosa s Božjom riječju, s Božjim planom. Bez Biblije sve se ruši! Tako se događa kada se zanemaruje Božja riječ. Pravednik živi po Božjoj riječi.

Prema židovskom tumačenju djela stvaranja, u Knjizi postanka, čitamo da se Bog stvarajući svijet ponašao poput drvodjelja koji je sve točno izmjerio i uobličio još prije stvaranja materije. U ono doba su tesari smatrani kao ljudi koji imaju viziju budućnosti koja utječe na novi svijet. Josipov poziv drvodjelje je aluzija na stvaranje novoga svijeta. Josip je sudjelovao u stvaranju tog svijeta u Utjelovljenoj Riječi.

Kada se čuva veliko blago, tada se jednostavno šuti

U hebrejskom jeziku banah znači „osnovati potomstvo“ ali i „graditi“. Prema tome imati dijete znači izgraditi ga. U tom kontekstu Josip ima puno više važniju ulogu nego poznati majstor materijalnog svijeta. On u svojim rukama drži živu građevinu u osobi Isusa Krista čija krv doziva milosrđe.

Josip je pravednik – on je poslušan Božjoj riječi. Nikoga ne ogovara, ne osuđuje, poštuje svoju ženu, osluškuje riječ – takav je cadik – onaj koji hoda s Bogom poput Noe i Henoka. Možda, i zato ni jedna Josipova riječ nije zapisana u Bibliji. Kada imaš u svojim rukama Isusa jednostavno šutiš. Tako radi svećenik kada podiže iznad svoje glave posvećenu hostiju – Kristovo tijelo – jednostavno šuti. Kada se čuva veliko blago, tada se jednostavno šuti.

Josip, iako šuti u biblijskim odlomcima, on ustvari jako puno govori. Ima u sebi sve što bi trebao biti današnji muškarac, otac i svećenik. To je poslušno srce, koje se potpuno pouzdaje u Božju riječ.

Danas je takav dan kada bi svatko trebao promatrati Josipa. Možemo li malo više šutjeti kako bismo osluškivali Božju riječ? Na današnji dan svatko tko ne drži do reda u svom životu i u životima svoje obitelji, treba se zagledati u red koji Bog uvodi po djelu stvaranja. Naš Bog je Bog reda! Trebali bismo danas pogledati svoj odnos prema poslu. Radimo s ljubavlju. Što god radiš čini to s ljubavlju.

Uz tesarsku zaokupljenost Josip je podizao Isusa. On ga je oblikovao. Danas bi svaki otac, ali i svećenik, koji također ima zadaću duhovnog očinstva, trebao si postaviti pitanje „Kakav sam to ja otac?“

Neka nam Josip bude lijek protiv naše taštine. On pravednik, poput Henoka, hodao je s Bogom sve do nestanka (ajin). On svojim životom sve dublje zalazio je u Božji život. Živio je tako kao da ga nema, živio je tako skromno da su ga smatrali nevažnim, živio je tako blizu Boga, tako da je za sve postao nebitan. Nije to samo slika skromnosti, nego to je slika pobjede u Isusu Kristu.