Što je liturgija?

Na samom početku emisije preč. Kopjar istaknuo je značenje same riječi liturgija koja dolazi od grčke riječi laos, što znači narod puk, i ergon, što znači djelo, čin, akcija. Liturgija tako ima dva značenja – u građanskom smislu ona označava javnu službu, a u religioznom smislu kultnu službu Bogu. “Trebamo znati da se po liturgiji vrši djelo otkupljenja”, istaknuo je Kopjar dodavši: “Liturgija je bogoslužni sastanak vjernika na kojem je Krist vjeran svojoj riječi po Duhu Svetom nazočan. Po svojoj riječi i sakramentalnim znakovima osigurava udioništvo u vazmenom otajstvu.”

Liturgija je bogoslužni sastanak vjernika na kojem je Krist vjeran svojoj riječi po Duhu Svetom nazočan.

Temeljna konstitucija o liturgiji jest Sacrosanctum concilium. Važno je spomenuti Opću uredbu Rimskoga misala koja nam govori kako se treba ponašati odnosno kako možemo aktivno sudjelovati u slavlju svete liturgije. Važne su i uvodne napomene kod svakog obreda u obrednicima koji propisuju način slavljenja svakog sakramenta. Kopjar je istaknuo kako ne treba gledati samo izvanjsko ponašanje, nego uvijek moramo imati na umu i pashalni vid spasenja.

Izvanjske liturgijske geste

Osvrnuvši se na izvanjske liturgijske geste preč. Kopjar je kao osnovni stav istaknuo stajanje koje je “znak prisutnosti Krista uskrsloga i proslavljenoga, ali i našeg dostojanstva zadobivenog po Kristovom vazmenom otajstvu.” Stajanje je temeljni stav nastao u početcima Crkve kada su crkve građene na način da nije bilo klupa. Tek s pojavom sakralnog namještaja, tj. klupa, pojavljuje se i klečeći stav. Hodanje je također važan simbol budući da smo mi u hodu kao putujuća Crkva. Od velike je važnosti i ojevanje za koje je sv. Augustin rekao da se tiče onoga tko ljubi. Ono je znak ushićena srca.

Ono je znak ushićena srca.

Govoreći o znaku mira Kopjar je istaknuo da ruka simbolizira praštanje, zajedništvo. Ona prenosi blizinu i štiti nas. “Darujući ruku, mi darujemo sve to što je u nama”, rekao je.

Fra Filip Pušić, osvrnuvši se na svoje pastoralno iskustvo, istaknuo je kako je nemoguće ne primijetiti da postoje različita odstupanja odnosno razjedinjenost i šarolikost u liturgijskoj praksi vjernika. Razlozi su ponajviše osobne naravi samih vjernika, istaknuo je. Osvrnuo se na praksu koja se nedavno pojavila, a to je klečanje prilikom primanja pričesti. Postavljaju se tada pitanja je li to izraz prave pobožnosti ili želje da budu primijećeni i drugačiji.

Veliko nesnalaženje najvidljivije je na sprovodnim misama kada dolaze i oni koji ne provode vjernički život u praksu, istaknuo je fra Filip.

Vjernik koji osjeća duboku zahvalnost pokazat će to klečeći.

Kopjar je rekao kako je jedini trenutak u euharistijskom slavlju kada treba pokleknuti za vrijeme pretvorbe. Nekada je bio običaj da se kleči od himna “Svet” do pričesti, stoga je to ostalo ustaljeno i propisi kažu da je to hvalevrijedna praksa koju ne treba ukidati ako je negdje prisutna. “To je stav zahvalnosti Bogu. Vjernik koji osjeća duboku zahvalnost pokazat će to klečeći. Nije greška i ako tu zahvalnost pokazuje pri dolasku na pričest.”

Foto: HKM / fra Filip Pušić, Luka Šopar, preč. dr. Mario Kopjar

O liturgijskoj glazbi

Luka Šopar, voditelj zbora “Via” Župe sv. Vida u Varaždinu, istaknuo je kako se u svom djelovanju vodi trima stvarima istaknutima u konstituciji o liturgiji Sacrosanctum concilium, a to su: “Neka se s najvećom brižljivošću čuva i njeguje blago sakralne glazbe. Neka se uporno promiču zborovi i neka se mudro promiče i njeguje pučko vjersko pjevanje.” Nadodao je kako smatra da se u svemu tome treba pronaći zdrava ravnoteža i prostor za svaku od tih točaka. Ni u jednom smjeru ne smije se pretjerati kako ne bi došlo do razilaženja.

One tekstualno i smisleno trebaju odgovarati smislu liturgije i dijelu liturgije za koji se uzima, a trebaju imati i određenu umjetničku vrijednost.

Istaknuo je kako i šansone trebaju zadovoljiti kriterije kao i ostala crkvena glazba. One tekstualno i smisleno trebaju odgovarati smislu liturgije i dijelu liturgije za koji se uzima, a trebaju imati i određenu umjetničku vrijednost.

Šopar je naglasio kako orguljaši, voditelji, ali i sami pjevači trebaju stalno učiti i usavršavati se. Ured za crkvenu glazbu Varaždinske biskupije potiče okupljanje crkvenih glazbenika, njihovo obrazovanje, te rast i razvoj kvalitete crkvene glazbe.

Šutnja – izričaj umjetnosti

Šutnja je također jedan bitan element liturgijske dinamike koja svoje mjesto zauzima nakon čitanja, propovijedi i pričesti. Fra Filip je istaknuo kako vjernik u tim trenutcima ne treba ništa posebno govoriti ili moliti. Postoji nešto što se zove kontemplacija, a ona označava prebivanje u Božjoj prisutnosti. U trenutcima kontemplacije samo uživamo pred onime što se nalazi pred nama, a to je sam Bog.

Kao što je liturgija zbir svih umjetnosti, tako je šutnja izričaj te umjetnosti.

Kopjar je o šutnji rekao: “Kao što je liturgija zbir svih umjetnosti, tako je šutnja izričaj te umjetnosti.” Objasnio je kako je šutnja je potrebna da svaki čovjek osjeti svoj odnos prema Bogu, svoj iskreni stav i otvorenost srca onome što smo doživjeli.”

Emisiju u cijelosti pogledajte ovdje: