Nedavno sam proveo pet dana planinareći u planinama. Planine su me oduvijek fascinirale, a često tijekom naših planinarenja, ja ili neki drugi član grupe bismo skenirali zadivljujući krajolik i komentirali: “Vau, to je prekrasno.” Svi bi se složili i nakon male pauze ili fotografiranja grupa bi krenula dalje.

Susret s ljepotom predstavlja neodoljivu stvarnost koja nas zaustavlja na putu; obuzima nas svojim sjajem i osvaja svojom jednostavnošću.

Dojmilo me se kako je prepoznavanje ljepote sa sobom donijelo ono što se osjećalo kao sveta obveza da zastanem i divim joj se. Kaskadne planine pod plavim nebom, pogled iznad i ispod niske granice oblaka, izmaglica koja se stvara među drvećem na slabom svjetlu, vodopadi koji se spuštaju s nevjerojatnih visina, stajanje na vrhu provalije ili pogled dolje na dolinu ispod koje su mrlje u sjenama – sve od toga je privukao našu pozornost i držao nas vezanima, piše Catholic Gentleman.

Užitak ljepote

Drevni filozof Platon iznio je isto zapažanje. Za njega je prepoznatljivi karakter ljepote način na koji nas šokira iz našeg normalnog doživljaja svijeta. Susret s ljepotom predstavlja neodoljivu stvarnost koja nas zaustavlja na putu; obuzima nas svojim sjajem i osvaja svojom jednostavnošću.

Iskustvo ljepote donosi radost i užitak jer nakratko nešto što se čini potpunim dotakne naš život.

Na kraju, sa sobom nosi osjećaj dovršenosti: lijepa stvar je ono što bi trebala biti. I osjećamo odgovornost da se tome divimo i cijenimo.

Priroda / Foto: Pixabay

Zašto smo toliko vezani i očarani ljepotom? Zašto izaziva oduševljenje i radost? Pretpostavljam da je to zato što nas ljepota suočava upravo s onim što naši životi nisu.

Kao što smo primijetili, doživljavanje ljepote nečega uključuje suočavanje s njegovom dovršenošću i savršenstvom. Naš je život, s druge strane, stalno iskustvo nedovršenosti, nezadovoljstva i čežnje – nikad ništa nije onako kako zamišljamo da bi trebalo biti, sve uvijek može biti bolje, a čak i ako postignemo ono što smo tako dugo željeli, nikad nas to zapravo ne ispunjava u potpunosti. Iskustvo ljepote donosi radost i užitak jer nakratko nešto što se čini potpunim dotakne naš život. Svaki susret s ljepotom je i obećanje da je ispunjenje moguće i okus onoga što bi moglo biti.

Tuga ljepote

Kao i prava ljubav, doživljaj ljepote nikada nije nešto što se može prisiliti – „konja možeš navesti na vodu, ali ga ne možeš natjerati da pije“, kako kaže izreka – ono ostaje izvan naše kontrole, veće i moćnije od nas samih. Isti predmet može jedan dan potaknuti susret s ljepotom, a drugi nas ostaviti hladnima. Dok se u svakom trenutku možemo diviti nečemu što je lijepo, susret s ljepotom nešto je izvan naše inicijative. Iskustvo toga uvijek ima element datosti (čak i divljine) koji je izvan naše moći izazvati.

I tu, u “zadatosti” susreta, otkrivamo bolnu stranu ljepote. Neizbježno, svakom susretu s ljepotom – i dovršetkom koji ona obećava – dođe kraj.

Stisak koji nam stavlja na srce popušta sve dok ne ostanemo bez njega – nesposobni da ga povratimo ili ponovno izazovemo. Budući da je iskustvo ljepote iskustvo dovršenosti i savršenstva, nakon što prođe ostaje nam pojačan osjećaj stvarnosti vlastitog života: njegove nedovršenosti i nesavršenosti. U srcu koje razmišlja o tom osjećaju nezadovoljstva, ono što ostaje je – kako bi to nazvali veliki filozofi i duhovni pisci – “rana”. Okus ispunjenja urezuje prostor u čovjekovo srce koje će biti zadovoljeno samo ako se susret vrati.

Većina se može povezati s iskustvom povratka u školu ili na posao nakon završetka ugodnog odmora ili praznika – težina u želucu dok razmišljamo o povratku uobičajenom životu, čežnja za danima odmora i radost s prijateljima ili obitelji, i želja da život uvijek može biti takav. U ovom lakše prepoznatljivom iskustvu naziremo ono kroz što prolazi srce ranjeno ljepotom: slomilo ga je iskustvo dovršetka, ali ono je prisiljeno zadovoljiti se nesavršenošću normalnog života, poput života u progonstvu.

Zašto ljepota boli

Ovaj se članak vjerojatno čini čudnim. Uvjeren sam da je autentičan doživljaj ljepote uobičajen, ali se o njemu rijetko promišlja, a još rjeđe govori. Ipak, uvjeren sam da je – bilo kroz romantiku, umjetnost, prirodu, prijateljstvo, književnost, usputni komentar, obitelj ili molitvu – svakom čovjeku nešto prodrlo u srce i dalo mu okus kakav bi život trebao biti ili viziju ljepote koju je život oduvijek posjedovao, ali za koju je on bio slijep. Donekle, svatko tko je pokušao živjeti svoj život poznaje susret s ljepotom i ranu koju ona ostavlja.

I (svjesno ili ne) pri svakom doživljaju ljepote potrebno je napraviti izbor. Jedna je mogućnost postati ovisnik o ljepoti: onaj koji traži sljedeću planinsku panoramu, sljedeću simfoniju, sljedeću umjetničku galeriju, sljedeću ženu, sljedeći egzotični odmor, sljedeće “iskustvo”. Narkoman iskrivljuje ljepotu, pretvarajući je u drogu i postaje ovisnik koji na neki način pokušava ponovno stvoriti vrhunac prvog udarca; ili izopačuje ljepotu tražeći je opet u nekom nemoralnom izvoru; ili se okružuje lijepim stvarima i udobnošću kako bi pokušao ponovno stvoriti ono što je iskustvo ljepote nekoć obećavalo, ali uzalud.

Ili bira drugu opciju: otkriva zašto ljepota boli.

Razlog je jednostavan. Na kraju, učinak koji ljepota ima na nas nije slučajan. Iskustvo ljepote dolazi nam odvojeno od našeg truda i poprima aspekt datosti upravo zato što to i jest: dar. Stvorena ljepota je oruđe u ruci Stvoritelja; a iskustvo ljepote je nezasluženi dar koji nas poziva da Ga ljubimo.

U doživljaju ljepote na trenutak se otvore vrata mogućnosti ispunjenja i rani dušu. Boli jer je Bog stvorio da boli; boli jer je namijenjen da srcu da okus ispunjenja kako bi stvorio glad za njim; boli jer nije sama sebi svrha, već mrvica kruha koja vodi do Izvora dovršetka.

Braćo, želim osporiti vaš koncept Boga. Često tražimo ispunjenje daleko od njega ili ga činimo samo dijelom našeg plana za sreću. Duboko razmišljanje o iskustvu ljepote i boli i čežnji koje ono donosi, međutim, dovodi u pitanje ovu ideju i uči nas nečemu sasvim drugom o Bogu: on je ono što smo oduvijek – već željeli. U svakom susretu s ljepotom poziva nas k sebi i poziva da otkrijemo da ljepota boli jer smo stvoreni za njega, Tvorca ljepote. I samo ako ga prihvatimo kao pravi predmet naše čežnje za dovršetkom, i naši životi i naše sudbine postaju puni.