Na temelju svog iskustva rekao bih da se većina „rasprava“ svodi na razbijanje predrasuda koji ljudi imaju prema Bogu, a onda i Crkvi. Nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi, poručuje nam sv. Augustin, a ta se rečenica jednako odnosi na one koji su se usudili povjerovati Gospodinu, kao i na one koji ga čak odbacuju. Svi se mi nalazimo u Suznoj dolini.

Zašto se ne bi trebali bojati upuštati u dijalog s modernim čovjekom te pomoći mu raskrinkati sve one laži u koje je povjerovao pod krinkom istine?

Razumijevanje drugoga

Rekao bih da u razgovoru s ljudima s nikime nikada ne polazimo od „nule“. Ne možemo voljeti nekog čovjeka i htjeti mu dobro više nego što to želi Bog. Primjera radi, kada bih god imao neku vjeronaučnu katehezu, pripravu bi mi olakšavala misao „ Tebi je stalo do ove djece više nego meni, ne mogu ih voljeti više od tebe“. Time želim reći da je Bog u svakom čovjeku već ili nešto napravio, ili započeo djelovati te da si ne trebamo umišljati da o nama sve ovisi.

Na kraju, mislim da je ne htjeti dijalogizirati grijeh. Dijalog ne znači slaganje sa sugovornikom, ali podrazumijeva slušanje i razumijevanje.

Prije nekoliko godina susreo s jednom ženom, koja je, saznavši da sam student teologije izrazila veliku ljutnju i nezadovoljstvo te na prilično agresivan način počela postavljati pitanja, ili bolje – zaključke o tome zašto bi Crkva trebala dopustiti homoseksualne brakove. Shvativši da se problem kod te žene krije negdje drugdje i puno dublje, saslušao sam je do kraja, a onda sam joj, polazeći od psihoanalize i Sigumnda Freuda objasnio kako dolazi do homoseksualnosti. Kada sam joj objasnio ulogu obitelji u razvoju djeteta na naravnoj razini, bez govora o vjeri i referirajući se na Sv. pismo te kada sam joj naglasio da je ovo sve što sam izgovorio zapravo zdrava logika, žena je briznula u plač.

Ne možemo voljeti nekog čovjeka i htjeti mu dobro više nego što to želi Bog.

Iznenađen time što se počelo događati, žena je počela jecati i rekla „Znaš, nedavno sam prevarila svog supruga i ne mogu se nositi s time, predstoji mi razvod braka“. U tom trenutku Crkva joj više nije bila problem, Bog joj više nije bio problem, njen je problem dobio konkretno ime – grižnja savjest.

Opasna nepromišljenost

Čini mi se da danas mnogi teolozi u susretu s ljudima pretjerano brzo i nepromišljeno dolaze do nekih zaključaka bez da su uopće razumjeli u čemu je srž problema.

U tom trenutku Crkva joj više nije bila problem, Bog joj više nije bio problem, njen je problem dobio konkretno ime – grižnja savjest.

Susreo sam se i s jednom osobom koja je uvjereno tvrdila da je Crkva spalila Galilea na lomači, što nije istina. Taj dijalog odnosio se na predrasude o Crkvi kroz srednji vijek. Pobijajući njegove teze strpljivo i argumentirano, shvatio sam da je srž problema i potreba za nevjerovanjem Bogu potaknuta smrću majke dotične osobe dok je bio malo dijete.

Ukoliko teolog nije sposoban shvatiti da je problem, tj. pitanje koje nam ljudi nerijetko postavljaju simptom koji ukazuje na neki drugi problem, mislim da imamo veliki problem. Naravno, nije uvijek tako, rijetke su situacije kada će nam ljudi postavljati pitanje: Kako to da uz sav svoj intelekt vjeruješ da je prije 2000 godina tamo neka djevica začela Sina bez čovjeka? Iako, i u pristupu u odgovorima na ta pitanja treba biti razborit i znati kako i kada objasniti čovjeku ono što vjerujem na njemu razumljiv način.

Susreo sam se i s jednom osobom koja je uvjereno tvrdila da je Crkva spalila Galilea na lomači, što nije istina. Taj dijalog odnosio se na predrasude o Crkvi kroz srednji vijek.

Razumijevanje stvarnosti oko sebe

Nije dovoljno reći „Crkva to nalaže tako“. Mislim da je potrebno osobno iskustvo življenje vjere i razumijevanje stvarnosti oko sebe. Najlakše je nekome reći „to je grijeh jer je to grijeh“, ali kako uopće i očekivati artikuliranu argumentaciju ako i sam teolog ne razumije zašto je nešto grijeh?

Ukoliko teolog nije sposoban shvatiti da je problem, tj. pitanje koje nam ljudi nerijetko postavljaju simptom koji ukazuje na neki drugi problem, mislim da imamo veliki problem.

Na kraju, mislim da je ne htjeti dijalogizirati grijeh. Dijalog ne znači slaganje sa sugovornikom, ali podrazumijeva slušanje i razumijevanje. Na kraju krajeva, Gospodin svoje učenike šalje u žetvu, a ne u skupljanje plodova.

Možda rezultate svoje žetve nikada nećemo vidjeti, ali to nije važno. Mislim da je na nama jedino da napravimo sve što je u našoj mogućnosti.