Blagoslov obitelji tradicionalno se najčešće čini u vremenu od Božića do blagdana Sveta tri kralja, no brojne su župe diljem Hrvatske u kojima blagoslov i dalje traje. Posljednjih godina župnici se odlučuju i na blagoslov obitelji “na poziv”, odnosno dolaze onda kada ih župljani pozovu u svoj dom.

Blagoslov kuća i obitelji važan je jer tada molimo Gospodina da postignemo dobar učinak, to jest, molimo da on bude priveden onako kako ga molitelj moli, pojasnio je vlč. Hačko.

“Kako potiče Obrednik blagoslova, među najvažnije dužnosti svećenika, pripada pohod obitelji, u prvom redu, kako bi zazvao Božji blagoslov na obitelj, kako bi obitelj imala Božji mir, zaštitu i sigurnost, sve ono što je vezano uz obiteljski život”, rekao je.

Službeni naziv je ‘Godišnji blagoslov obitelji u njihovim domovima. Dakle, nije blagoslov kuće, stana ni zidova nego blagoslov obitelji.

U pohodu obitelji, kazao je vlč. Hačko, svećenik može vidjeti kakva je situacija na terenu, u župi i kako treba usmjeriti svoje pastoralno djelovanje. “U protivnom, možemo naići na zid i usmjeriti se negdje, a potrebe župljana su neke druge. Važno je upoznati konkretnu situaciju, kako bi se prema ljudima moglo konkretno djelovati”, zaključio je.

Nije problem blagosloviti prostor, no glavni naglasak kod blagoslova je ipak obitelj, pojasnio je vlč. Hačko. “Službeni naziv je ‘Godišnji blagoslov obitelji u njihovim domovima. Dakle, nije blagoslov kuće, stana ni zidova nego blagoslov obitelji i Obrednik u tom smjeru čak potiče i traži da je nužna nazočnost članova obitelji kad se stan ili kuća blagoslovi”, rekao je.

Komentirao je i stanje na području svoje župe kada je riječ o blagoslovu kućanstava u centru grada na koje je, između ostalog, posljedica potresa 2020.

Obiteljski dar ide za tim da župa može živjeti. Sav taj novac ulazi u blagajnu župe i ne ide župniku, kako ljudi često misle. Iz te blagajne župa živi tijekom cijele godine.

“Primjećuje se da je dosta ljudi iselilo iz centra grada. Tome svjedoče i drugi župnici koji djeluju u centru Zagreba. Činjenica je da ima jako puno starijeg stanovništva, ali ne samo da ima starijih nego su ljudi obično i sami. Ima jako malo mlađih obitelji i jako malo obitelji s djecom. Većinom su to stariji ljudi. Nekako prema tome onda pokušavamo organizirati i svoje pastoralno djelovanje”, istaknuo je.

Foto: HKM/ vlč. Dominik Vukalović, o. Mate Kolak, vlč. Tomislav Hačko i Diana Tikvić

Rekao je više i o tome gdje ide novac koji vjernici daruju Crkvi tijekom blagoslova obitelji. “Obiteljski dar ide za tim da župa može živjeti. Sav taj novac ulazi u blagajnu župe i ne ide župniku, kako ljudi često misle. Iz te blagajne župa živi tijekom cijele godine, ne samo od blagoslova već od svih drugih darova, milostinja i prihoda koje župa ima tijekom godine. Ako se totalno prebacimo na civilno područje, župa je pravna osobnost i ima obveze prema državi i prema vjernicima koji nemaju, dakle, brinuti se o njima”,

Za Zagrebačku nadbiskupiju specifično je što svećenici, kad ih manjka za blagoslov obitelji, posežu za prijateljima župnicima koji im priskaču u pomoć, a otac Mate prisjetio se svog iskustva “uskakanja” na teren tuđe župe.

Što više susreta to bolje. To ne moraju nužno biti samo blagoslovi, zašto ne i neke druge molitve. Sve što dovodi do većeg susreta, druženja, izmjene molitve, informacija i zajedništva je nešto što doprinosi.

“Nikada nisam imao loših iskustava s time. Pomagao sam čak i izvan Hrvatske, u blagoslovu u Australiji i Roterdamu, ali onda lokalni župnik obično obavijesti ljude tko im dolazi. Svećenici tada služe i neke mise, a to se nekada onda spoji i sa duhovnom obnovom, nagovorom, trodnevnicom. Kad je neki župnik sam ili ih je premalo, to se poveže i s nekim drugim stvarima kako bi se to upotpunilo”, rekao je.

Rekao je i treba li svake godine primati svećenika u kuću na blagoslov obitelji. “U Rimu sam bio u mnogim obiteljima u kojima sam čuo: ‘A ne, pater bili ste prošle godine, možemo mi to i za dvije’. Svake bih godine primao blagoslov jer radi se o nečemu što je hrana za svaku godinu. Mislim da bismo češće trebali posjećivati obitelji, da budemo u tijeku, a ne da nakon pola godine shvatiš da se nešto događa jer ti nitko nije dojavio, a neke su župe veoma brojne. Što više susreta to bolje. To ne moraju nužno biti samo blagoslovi, zašto ne i neke druge molitve. Sve što dovodi do većeg susreta, druženja, izmjene molitve, informacija i zajedništva je nešto što doprinosi”, naglasio je.

Kada se govori o blagoslovu obitelji, rekao je vlč. Vukalović, treba računati i na činjenicu da sve obitelji ne dolaze često na misu. “Većina ih dolazi. Dvadeset posto njih, rekao bih, redovito dolazi i za sve veće blagdane. Nažalost, moram konstatirati da nekih obitelji, čak i na Božić i Uskrs, uopće nema na misi. No danas imamo i tehničke mogućnosti i dostignuća pa onda preko interneta i maila možemo doći do njih”, kazao je vlč. Vukalović.