Nerijetko, sve dok na konkretan način ne iskusimo da nam je Providnost vjerna i da proviđa za naše osnovne potrebe, teško nam je doista vjerovati u nju i predati joj se. Tvrdoglavi smo, Isusova riječ nije nam dovoljna, želimo bar nešto malo vidjeti kako bismo vjerovali! U svojoj okolini ne vidimo je dovoljno jasno na djelu… Kako iskusiti Providnost?

Treba znati jedno – ne možemo iskusiti Božju pomoć ako mu ne ostavimo prostor u kojem se može izraziti. Uzmimo jednu prispodobu: sve dok se padobranac ne baci u prazno, ne može osjetiti da ga užad nosi jer se padobran još nije otvorio. Treba najprije skočiti, a tek će tada osjetiti da ga padobran nosi – jer se padobran još nije otvorio. Treba najprije skočiti, jer će tek tada osjetiti da ga padobran nosi. Tako je i u duhovnom životu, jer Bog nam daje onoliko koliko od njega očekujemo, kaže sv. Ivan od Križa. Sv. Franjo Saleški isticao je da je mjera Božje Providnosti prema nama je povjerenje koje mu ukazujemo.

Tvrdoglavi smo, Isusova riječ nije nam dovoljna, želimo bar nešto malo vidjeti kako bismo vjerovali!

U tome je istinski problem. Mnogi ne vjeruju u Providnost jer je nikada nisu iskusili, a nemaju to iskustvo jer nikada nisu skočili u prazno niti učinili iskorak u vjeri, a niti joj dali priliku da djeluje. Sve proračunavaju, sve predviđaju, sve žele riješiti računajući samo na sebe. Utemeljitelji redovničkih zajednica prednjače u odvažnosti u tom duhu vjere – kupuju kuće bez novčića u džepu, prihvaćaju siromahe nemajući im što dati za jesti i sl.

Uzmimo jednu prispodobu: sve dok se padobranac ne baci u prazno, ne može osjetiti da ga užad nosi jer se padobran još nije otvorio. Treba najprije skočiti, a tek će tada osjetiti da ga padobran nosi – jer se padobran još nije otvorio.

Tada, u takvim situacijama, Bog za njih čini čudesa – dolaze čekovi, tavani se pune. Kako drugačije iskusiti Providnost na djelu? Ista analogija vrijedi i na duhovnom području. Primjerice, ako svećenik sroči sve svoje propovijedi i sva svoja predavanja do posljednje kvačice kako bi bio siguran da pred slušateljima neće biti iznenađenja te ako se ne oslanja na molitvu, kako će iskusiti Duha Svetoga koji govori preko njega?

Bog nam daje onoliko koliko od njega očekujemo.

Budimo jasni – ne želim reći da je loše ako čovjek predviđa, ako se brine za svoj proračun ili priprema svoje propovijedi. Naše su prirodne sposobnosti isto tako u rukama Providnosti. Sve ipak ovisi o duševnom stavu s kojim nešto činimo. Moramo dobro razumjeti da postoji ogromna razlika između unutarnjeg stava čovjeka koji – od straha da se ne nađe u stisci zato što ne vjeruje da Bog pomaže onima koji na njega računaju – predviđa sve do najsitnijih detalja i onog čovjeka koji vjeruje da će se Bog pobrinuti za ono što nadilazi njegove mogućnosti.