Možda su pastiri očekivali da će “slava Gospodnja” koja se “pokazala oko njih” kad im se anđeo ukazao zasjati i oko “Krista i Gospodina” u Betlehemu. Ali nema sjaja, nema veličanstvenosti za vidjeti. Oni - i mi - dolazimo u prisutnost čiste poniznosti, samo poniznosti. I ne možemo se ne čuditi paradoksu njegove malenosti: Onaj tko je neizrecivo velik postao je tako malen, spustio se gotovo do zaborava.
Način na koji nas Isus otkupljuje kao naš Spasitelj. Tako odgovaramo na dolazak Isusa Krista na Božić.
Mrak i ovisnost
Ne možemo si pomoći – izlazimo u susret Isusu u tami. Bez obzira koliko mračna, turobna ili sumorna bila tama – u nju se upuštamo ispunjeni iščekivanjem jer nećemo odgađati pozdraviti našeg Emanuela. Crkva čak slavi polnoćnu misu kako bi udovoljila ovoj žarkoj želji vjernika, piše Aleteia.
25.12.2022., Zadar – Na Badnjak misu polnocku u katedrali sv. Stosije u Zadru predvodi zadarski nadbiskup Zelimir Puljic. Photo: Sime Zelic/PIXSELL
Usuđujemo se vjerovati anđelu koji objavljuje pastirima: “Naći ćete novorođenče povijeno kako leži u jaslama.” Unatoč tome koliko se čini nevjerojatnim, vjerujemo da će Bog djelovati i pokazati se na ovaj najneočekivaniji, iznenađujući, čak skandalozan način. Nije na nama da odlučujemo kako će Bog doći k nama. Naša je odgovornost jednostavno prihvatiti ovaj “znak za vas” i požuriti na to mjesto kako bismo “našli dijete”.
U štalici ćemo naići na siromaštvo, bijedu i oskudicu. Gledamo utjelovljenu ovisnost. Ali to nas ne odbija; to nam se sviđa. Naš Spasitelj dolazi k nama kao prosjak.
Odlazak i davanje
Možda su pastiri očekivali da će “slava Gospodnja” koja se “pokazala oko njih” kad im se anđeo ukazao zasjati i oko “Krista i Gospodina” u Betlehemu. Ali nema sjaja, nema veličanstvenosti za vidjeti. Oni – i mi – dolazimo u prisutnost čiste poniznosti, samo poniznosti. I ne možemo se ne čuditi paradoksu njegove malenosti: Onaj tko je neizrecivo velik postao je tako malen, spustio se gotovo do zaborava.
Naš trenutni odgovor je pokazati mu nježnu ljubav i naklonost, jer nam Sin Božji dolazi kao beba, a bebe izvlače ono najbolje iz nas. Tjeraju nas da ništa ne suzdržavamo u izražavanju svoje ljubavi.
Foto: Igor Soban/PIXSELL
Također poput pastira, koji ostavljaju čak i svoje ovce da bi otišli i poklonili se djetetu Kristu, mi idemo sa svom žurbom, ne dopuštajući da nam išta stoji na putu. Poput mudraca, potaknuti smo da mu damo dragocjene darove – možda ne zlato, tamjan i smirnu, već darove koji izražavaju dubinu naše ljubavi i zahvalnosti što Božji vlastiti Sin prebiva u našoj sredini.
Kako nam Isus odgovara
Zapanjujuće je ovo: način na koji se ponašamo prema Isusu kao bebi odražava sam način na koji će se Isus ponašati prema nama kada postane odrastao. Istih sedam radnji označavaju način na koji nas Isus otkupljuje kao naš Spasitelj.
Isus će doći k nama u tami našeg grijeha, naše sumnje, naše nemoći. U Kristu “narod koji prebiva u tami vidje svjetlost veliku” (Mt 4,16). Gospodin djeluje milosrdno kako bi se ljudi “obratili od tame k svjetlu i od vlasti sotonine k Bogu da dobiju oproštenje grijeha” (Dj 26,18).
Darovi koje Isus daje nadmašuju čak i veličanstvenost mudraca: Isus će nam dati ljubav svoga Oca, svoju Riječ, svoju Blaženu Majku, svoje tijelo za jelo, svoje prijateljstvo, svoj mir, svog Svetog Duha.
Isus nam dolazi u našoj neimaštini. Pred njim smo samo potrebiti, stojimo u njegovoj prisutnosti poput prosjaka… i to s povjerenjem! Prve Isusove riječi ljupke su riječi koje nam u tom stanju daju prednost: “Blago siromasima duhom” (Mt 5,3).
Jaslice u bazilici sv. Antuna Padovanskog u Zagrebu
Malenost koju Isus oblikuje ohrabruje nas da se ne sablaznimo pri pogledu na vlastitu malenost. Ono što odlikuje istinsku kršćansku svetost jest ostati malen i ponizan. “ Jer kad sam nemoćan, tada sam jak“ (2 Kor 12,10).
Odgovor potpune ljubavi koju pokazujemo prema djetetu Isusu je stalni odgovor ljubavi koji nam Isus daje. Tako nas vidi naš Spasitelj! U srži Kristova propovijedanja bit će poziv da činimo ono što on sam čini na Božić: “Ako se ne promijenite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko” (Mt 18,3).
Isus nam dolazi – ne da bismo mu se klanjali, nego – da nas uvede u savršeno štovanje. Krist Dobri Pastir ostavit će iza sebe 99 ovaca da nas potraži kada se izgubimo. Darovi koje Isus daje nadmašuju čak i veličanstvenost mudraca: Isus će nam dati ljubav svoga Oca, svoju Riječ, svoju Blaženu Majku, svoje tijelo za jelo, svoje prijateljstvo, svoj mir, svog Svetog Duha.
Sve se čini nevjerojatnim, nemogućim – da bi Bog djelovao na tako iznenađujući, zapanjujući, nezamisliv način. Ali to je njegov način. Otajstvo jaslica dobilo je nedokučiv obrat: u svetoj pričesti, Tijelo Kristovo sada se “počiva” na najnevjerojatnijem mjestu – nama samima.
O dođite, poklonimo mu se!