Koja je uloga oca u obitelji, njegova važnost za odgoj i razvoj djece, ali i važnost očinske figure za društvo u cjelini? Kako postići da kriza očinstva zapadnoga svijeta postane poticaj na ponovno vrednovanje uloge oca u našem društvu? O tim i drugim pitanjima u Argumentima u srijedu 20. prosinca govorili su fra Serđo Ćavar, odgojitelj hercegovačkih franjevačkih bogoslova, Matej Čuljak, psiholog i psihoterapeut i Filip Foretić, otac šestero djece, sa sedmim na putu.
Odgojitelj hercegovačkih franjevačkih bogoslova fra Serđo rekao da otac nije majka, ali da daje nezamjenjiv i originalan doprinos u odgoju djeteta pa više govorio o ulozi i važnosti duhovnoga očinstva u obitelji.
„Otac na Zemlji, predstavnik je nebeskog Oca i on je važan jer svojom ulogom otvara put prema Njemu. Mislim da je to najjača čežnja u nama, a zbog toga nam Isus i dolazi ovih dana, kada slavimo Božić – da nam otkrije Oca. Mi u svojoj duhovnosti imamo problem s Ocem, molimo se sveticama i svecima, ali kao da nam je put do Oca zatvoren. U duhovnom smislu, očinstvo znači živjeti za drugoga. Ja mogu biti otac, iako nisam biološki. Mi svećenici trebamo biti više očevi, a očevi obitelji trebaju biti više svećenici“, rekao je fra Serđo pa dodao da zato uvijek savjetuje da ulogu molitve u obitelji predvodi otac, makar ona bila i kratka, dvije do tri minute.
Ja mogu biti otac, iako nisam biološki. Mi svećenici trebamo biti više očevi, a očevi obitelji trebaju biti više svećenici.
O psihološkim posljedicama na razvoj djeteta kada odgoj djece u obitelji na sebe preuzima isključivo majka govorio je psiholog i psihoterapeut Čuljak kojeg je odgojila samohrana majka.
„Većina studija koje su dostupne i koje sam čitao pokazuju da djeca očeva koji se aktivno bave svojom djecom, postižu bolji akademski uspjeh, imaju bolji uspjeh u školi, socijalno su ukalupljenija u društvo i emocionalno su zrelija. Najbolje se to vidi u rastavljenim obiteljima, gdje su očevi u prosjeku manje prisutni od majki“, kazao je Čuljak.
Foto: HKM // Ivan Foretić, fra Serđo Ćavar , Matej Čuljak i Diana Tikvić
Kod djece se u takvim obiteljima mogu pojaviti socijalno-emocionalni problemi pa im je potrebna pomoć stručnjaka. Problem je kada se otac udalji od djeteta pa majka pokušava nadomjestiti oca, naglasio je.
Foretić je naglasio kako je uloga oca u obitelji jasna i podijelio vlastito iskustvo odgoja muške djece. Muškarci, smatra, prirodno teže redu i disciplini pa se zato zalaže da mladići prođu vojnu obuku koju je i sam prošao.
Iz moje duhovnosti i ljubavi prema ženi i djeci ja ću se uključiti. Najviši cilj muškarca je pomoći drugome da naraste.
„Kad nisam strog, a pritom treba razlikovati strogost i grubost, moji se dečki nekako gube i raspadaju. Mi muški, po prirodi volimo red, rad i disciplinu. Nama nedostaje vojska. Bio sam tri godine u vojsci pod zapovjednikom Željkom Matičićem i taj dril koji smo prolazili je dobar. Nama to treba“, rekao je i dodao da poznavanje uloga u obitelji proizlazi iz duhovnosti. „Meni žena nikada nije rekla: ‘sada ti malo preuzmi djecu ili kuhaj’ jer mi je prirodno da pomognem. Iz moje duhovnosti i ljubavi prema ženi i djeci ja ću se uključiti“, rekao je.
Zbog individualizma odnosno posvećenosti sebi kod današnjih muškaraca na red ne dolaze žena i dijete, primijetio je Čuljak pa se pozvao na misli psihijatra Viktora Frankla: „Najviše ćemo pronaći sebe, služeći drugome“.
Iznad Maslovljeve samoaktualizacije je Franklova autotranscedencija, pa je najviši cilj muškarca „pomoći drugome da naraste“, zaključio je.