Rastava roditelja

Na početku emisije dr. sc. Anita Dučkić Sertić istaknula je da djeci nikada ne smijemo govoriti prije nego donesemo konačnu odluku. “Potrebno je ispitati djecu što oni misle o razvodu. Važno je pomoći obiteljima u tim situaciji posebno djeci. Kada roditelji ispitaju stavove potrebno je odabrati pravo vrijeme da zajedno im to kažu. Važno je da to naprave zajedno jer ljubav prema djeci treba biti iznad svega. Trebaju reći da postoje probleme koje nisu mogli riješiti i zato što ih vole potrebno je da se razdvoje. Ne trebaju im davati sve informacije. Trebaju birati vrijeme kada će razgovarati s djecom i da to nije prije odlaska u školu, odlaska na aktivnost ili pred spavanje. Bol i patnja jesu tu, ali većina situacija koje su bolne i teške događa se i u ‘normalnim obiteljima‘ i prema tome moramo učiti nositi se s tim”, posebno je naglasila.

Trebaju birati vrijeme kada će razgovarati s djecom i da to nije prije odlaska u školu, odlaska na aktivnost ili pred spavanje.

Govoreći iz perspektive djeteta naglasila je da je jako bolno ako dijete to od nekud naslućuje ili načuje jer onda stavljamo na njih teret oni se osjećaju krivo. “Jako važno je djetetu reći neposredno prije nego to učine. Roditelji trebaju biti prve osobe od kojih će dijete to saznati. Važno je da roditelji ne gledaju jedno drugo nego u potrebe djeteta. Iznijeti zajedno da i jedan i drugi smatraju da je to najbolje za dijete”, kazala je.

Osvrćući se na potrebu razgovora s djecom rekla je: “Potrebno je da dijete ne osjeti previše raskid roditelja. Posebno je teško ako dijete odlazi iz stana ili kuće u kojoj je živjelo. Ako imaju više djece roditelji ne smiju reći samo starijem djetetu za rastavu, važno je da svi zajedno sjednu za stol i iznesu stajalište zašto se rastaju te dozvole djeci da postavljaju pitanja”.

Reakcije djece

Dr. sc. Anita Dučkić Sertić dodala je: “Svaka dob ima neku svoju reakciju. Što je manje dijete to je teže i bolnije, ali lakše se adaptira i kraće je potrebno vrijeme za prihvaćanje situacije. Djeci koja su punoljetna također je bolno, ali zrelije mogu prihvatiti odluku roditelja”.

Što je manje dijete to je teže i bolnije…

Na pitanje tko se lakše nosi sa situacijom dječaci ili djevojčice kazala je da je jednako bolno i za jedne i za druge.

“U samom procesu razvoda potrebno je i da roditelji potraže stručnjaka koji će im pomoći kako pristupiti djeci i kako ih ohrabriti, potom i da djecu prati stručnjak, a posebno stručna služba škole, učitelj ili razrednik. Dobro je da su upućeni kako bi znali prići tome djetetu da se ne osjeća izolirano i napušteno. Kad je stručnjak uključen i institucije na ispravan način onda je to malo lakše”, istaknula je.

Roditelji

Govoreći o osjećajima roditelja u tom trenutku istaknula je: “Osjetljivo je i za mamu i za tatu.Važno je biti transparnetan, iskren i dobronajmeran. Uvijek u fokusu moramo imati djecu. Ni kao očevi ni kao majke ne smijemo manipulirati djecom. Djeca moraju znati da mama i tata nisu zajedno, ali su zajedno tu kao roditelji za njih. Moraju djeca imati sigurnost u autentičnost roditelja da su oni uvijek tu zajedno za njih”.

Djeca moraju znati da mama i tata nisu zajedno, ali su zajedno tu kao roditelji za njih.

“Važno je da u foksu imamo djecu jer je to pokazatelj naše zrelosti”, posebno je istaknula.

Pitanje rastave

Posebno je naglasila: “Nijedan par koji je stao pred oltar nije planirao razvod. Svatko dolazi sa svojim životom, naravi, karakterom, povijesti obiteljskom i ono što je najvažnije znati da smo mi jedno drugom tajna i nikada se nećemo proniknuti do kraja, ali s pouzdanjem u Gospodina mi idemo naprijed. Potrebno je ući u iskustvo osobe koja ima iskustvo razvoda. Za brak je potrebno dvoje, a za rastavu je potrebna nekad jedna osoba. Lako je nama koji gledamo sa strane prosuđivati je li nešto ispravno ili ne”.

Za brak je potrebno dvoje, a za rastavu je potrebna nekad jedna osoba.

Tri temeljne emocije djeteta

Govoreći o tuzi, strahu i ljutnji kod djece rekla je da djetetu treba dopustiti da tuguje. “Ne trebamo tražiti od djeteta da potiskuje svoje osjećaje. Potrebno je da te emocije iziđu iz djeteta. Osjećaj pripadnosti i sigurnosti jako je važan. Naravno dolazi do straha i to je izrazito bolno. Onda dolazi ljutnja zašto se nešto dogodilo posebno kada jedan roditelj govori protiv drugoga. Ne treba dijete opterećivati. Ne trebamo skrivati od djeteta, ali ne treba ih opterećivati situacijama koje im mogu stvoriti još dublji strah”, dodala je.

Osjećaj pripadnosti i sigurnosti jako je važan.

“Uvijek moramo u fokusu imati da su djetetu potrebni otac i majka. Dijete ima pravo i na oca i na majku. Otuđenje djeteta je emocionalno zlostavljanje djeteta”, poručila je.

Nadovezujući se na prethodno rečeno istaknula je da roditelji moraju nadići svoju sebičnost i poticati dijete da se jednako odnosi prema oba roditelja.

Osjećaj krivnje kod djece

Istaknula je da roditelji jasno moraju reći da njihova odluka nema nikakve veze s njihovom odlukom te da im je žao što će dijete patiti zbog njihove odluke. “Roditelji moraju to više puta ponavljati, posebno u početnom periodu. Trebaju ukazati da dijete nije krivo i time će dijete lakše prihvatiti odluku. Dijete mora znati da ih roditelji i dalje podjednako vole”, naglasila je dr. sc. Dučkić Sertić.

Osvrnula se i na govor roditelja djeci da u braku ostaju samo zbog njih te istaknula da to dijete ne smije osjetiti niti čuti jer je to emocionalno zlostavljanje djece.

Cijelu emisiju poslušajte ovdje!