Katedralu Uznesenja Blažene Djevice Marije i svetih Stjepana i Ladislava – u koju već dugo Zagrepčani ne mogu ući – obnavljaju Splićani, odnosno građevinska tvrtka SPEGRA iz Splita, specijalizirana za obnove svih vrsta objekata, a posebno sakralnih. U Zagrebu su radili i na susjednoj franjevačkoj crkvi na Kaptolu u kojoj se odnedavno može sudjelovati na svetim misama dok naši sugovornici očekuju da će se isto s vrlo velikom sigurnošću moći reći i za katedralu, ali tek za Božić iduće godine.

Inženjeri građevine Ante Mlinar i Josipa Galić bili su pratnja IKA-e na 96 metara na vrhu skela, a katedrala je izvorno imala 108 metara, pojasnili su, a zbog potrebe sanacije oba tornja katedrale su privremeno razgrađeni i spušten na otprilike 80 metara. Taj proces traje oko pola godine i bilo je potrebno, najprije, složiti skelu da bi se uopće pristupilo zvonicima, te izvršiti nakon toga detaljnu analizu postojećeg stanja. Tornjevi su, na žalost, u potresu jako stradali, došlo je do pucanja spona-veza između kamena i prijetilo je nekontrolirano urušavanje, objašnjava Mlinar.

Foto: Ante Novak/ Zagrebačka katedrala -pogled s vrha prema trgu ispred prvostolnice

„Naš zadataka u ovome trenutku hitne sanacije je upravo to; sanirati sve dijelove koji bi se mogli urušiti. Na žalost, vrhovi tornjeva su bili u takvome stanju da je – osim onih desetak metara koji su odmah na početku bili uklonjeni sa sjevernog tornja, a s južnog je palo – nužno trebalo razgraditi još oko 20 metara“, rekli su sugovornici Informativne katoličke agencije koji dnevno, ovisno o poslu, na sam vrh znaju otići i do nekoliko puta. Put traje oko tri  minute, a do oba tornja se uspinje montirana dizalica koja se uz skele proteže do vrha.

Djelatnici ove građevinske tvrtke su se vrlo brzo nakon potresa popeli na vrhove, a – prisjećaju se – put pješke, hodajući do gore, traje oko sat vremena. I gore su često drugi vremenski uvjeti, a najčešće puše vjetar. Oni osobno nemaju neki strah od visine jer je to njima uobičajena stvar, ali visinu kao takvu moraju poštovati, no ne valja ni kada uopće nema straha i naravno da nove radnike, stoga, ne šalju odmah na takve ‘visinske zadatke’.

Foto: Ante Novak/ Zagrebačka katedrala – naša pratnja bili su inženjeri građevine Ante Mlinar i Josipa Galić

Nije isto raditi na podu ili na tolikoj visini, ali kao građevinska tvrtka imaju višegodišnje iskustvo na sličnim objektima, radili su do sada na puno zvonika u Hrvatskoj, i ne postoji bilo koja vrsta radova i radne operacije na katedrali u Zagrebu, a koju do sada već nisu izveli, istina možda ne u ovolikome obimu jer ipak je ova katedrala najveća u zemlji i jedina je koju je potres na ovakav način oštetio i utoliko je posao ipak specifičan.

Nakon što skinu, svaki taj oštećeni kameni blok se 3D skenira i to rade u podnožju unutar zgrade katedrale. Taj proces skeniranja za svaki kamen traje tri do četiri minute, nakon toga on dobije svoj broj i kod i u daljnjem procesu se u plastici izlijeva da bi se u konačnici napravio novi zamjenski kamen koji će ići natrag na svoje mjesto odakle je i skinut. U međuvremenu, a što su nam i pokazali na svojim pametnim telefonima – jer taj proces je neprestan – od drugih svojih kolega eksperata stručnjaka dobivaju simulaciju, temeljem skinutog starog kamenja, kako bi zgrada katedrale reagirala kada bi se sada dogodio potres snage oko šest stupnjeva po Richteru. U ovoj fazi stigli su do razine oštećenosti zvonika, prema tim simulacijama, u kojima više ne prijeti opasnost od urušavanja.

„Mi na katedrali moramo ukloniti sve nestabilne i labilne dijelove koji prijete nekontroliranim urušavanjem. Do sada je skinuto što s katedrale što s tornjeva, tornjića i baldehina više od 500 kubika kamena. To je oko 1000 tona i to između dvije i dvije i pol tisuće kamenih elemenata. Svaki od njih teži sto i više kilograma. Spušteni su i 3D skenirani što je preduvjet da bi se dobile podloge, odnosno izljevi, za izradu novog kamena. Stari kamen se na koncu odvozi na deponij, pojasnila je Galić, dok se Mlinar nadovezao: „Moramo imati sve podatke o kamenu da bi se mogao napraviti novi kamen i katedrala u konačnici vratiti u njezino izvorno stanje.“

Foto: Ante Novak/ Zagrebačka katedrala – skela iznad uklonjenih vrhova zvonika

Tu je i jedan drugi izazov na ponos nas Hrvata. Nigdje u svijetu ovako nešto nije prije rađeno; da gotičku katedralu ovakvih dimenzija i ovakve visine dovodite na potresnu otpornost i da može izdržati nekakav ozbiljan potres. „Sve katedrale su rađene u nepotresnom području i to je specifičnost zagrebačke katedrale“, istaknuo je nadalje Mlinar i nastavio: „Znači, mi osim što je moramo vratiti u njezino izvorno stanje, sačuvati povijesni značaj i kulturnu vrijednost, zagrebačku ljepoticu moramo i seizmički ojačati da idući potres ne uzrokuje probleme.“

U ovome trenutku na katedrali radi 50-tak radnika. Ali tu su i razne radionice koje sudjeluju u širem procesu. Tu je zaposlen isto određen broj ljudi; od staklara za vitraje do restauratora. Što se, pak, tiče samih stručnjaka – podsjeća isto tako ovaj inženjer građevine – prilikom izrade projektne dokumentacije angažiran je čitav niz raznoraznih profesija da bi se došlo do optimalnog rješenja.

Pitali smo ih i o skeli s kojom su prekrivena oba tornja i zato se ne može vidjeti kako nedostaje oko 30 metara na oba zvonika. Josipa Galić kaže da je ukupna težina skele koja je montirana i izvana i iznutra oko 800 tona. Veći dio se vidi izvana, ali dobar dio – koji je također potreban za obnovu – ne vidi se jer je u unutrašnjosti građevine.

„Unutar zgrade katedrale ona je na početku služila kao podupirač od nekih mogućih nekontroliranih događaja, a sada služi za izvođenje daljnjih radova jer se, naime, i svod treba na isti način protupotresno osigurati i pripremiti.“

Radovi uklanjanja svega što bi moglo pasti su pri samom kraju i to je prvenstveni zadatak SPEGRA-e, a dok smo mi iz redakcije IKA-e krajem prošlog tjedna bili u pratnji sugovornika do samog vrha katedrale, bilo im je ostalo za ukloniti još samo dva metra kamena u visinu, što su nam i pokazali, i to na sjevernome zvoniku. Na južnome zvoniku su sve što je bilo potrebno skinuli.

Foto: Ante Novak/ Zagrebačka katedrala – 3D skeniranje kamenja u unutrašnjosti katedrale

„Svi ti labilni i nestabilni dijelovi su pažljivo demontirani i spušteni u prizemlje. S te strane ne bi više trebala prijetiti nikakva opasnost jer su analize kolega s Građevinskog fakulteta bile pokazale da bi do te razine katedralnih zvonika jedan puno manji potres od onoga koji je bio u Zagrebu mogao dovesti do urušavanja jer su naprosto deformacije bile velike“, kaže Mlinar, koji pojašnjava i da je svod katedrale pretrpio ‘značajna pukotinska oštećenja’, posebno u apsidi, tu je prijetilo isto nekontrolirano urušavanje, pa se i u tom dijelu pristupilo sanaciji svodova.

Statička sanacija svodova i konstruktivna obnova je pri samome kraju, te svod, kao i zvonici, ne bi trebali više predstavljati opasnost. Na svodovima ostaje završiti određene konzervatorsko- restauratorske radove, kamene plastike, oslike i slično. I svod je, dakle, u ovoj fazi saniran.

Foto: Ante Novak/ Zagrebačka katedrala – 3D skeniranje kamenja u unutrašnjosti katedrale

Za sam pak kraj naši su se sugovornici složili s riječima Berislava Borovine, direktora i vlasnika njihovog građevinskog poduzeća specijaliziranog za sanaciju, a posebno sakralnih objekata, da oni zapravo nisu samo građevinari, nego i forenzičari. „Tako je, kod ovakvih objekata, dok vi ne otvorite prostor i ne zađete u njegovu dubinu, ne možete znati detalje i kako ćete pristupiti sanaciji. Svaki dan otkrivate nešto novo i to jest zanimljivost ovoga posla, poručuje Ante Mlinar.

I na ponos hrvatskoga roda, mnogi njihovi načini rada i rješenja su jedinstveni u svijetu, tako da im i iz jedne Venecije graditelji i restauratori dolaze vidjeti kako su uspjeli na primjer napraviti i obnoviti određene stvari na kazalištu u Hvaru,  a za što su dobili i vrijedne međunarodne nagrade.

Mlinar utoliko ističe da je iskustvo neprocjenjivo na ovakvim poslovima, a SPEGRA u tome ima iskustvo od trideset i više godina, dok se druga sugovornica Josipa Galić nadovezala:

„Smatram da ne postoji puno procesa sanacija i obnova, čak i u svijetu, s kojima se njihova građevinska tvrtka ne bi mogla nositi sa svojim kadrom, inženjerima i radnicima koji su obučeni za te neke specijalne radove u građevini.“

Još su i na naš upit ‘a kakav je suradnik mons. Zlatko Koren, rektor zagrebačke prvostolnice’ nasmijano odgovorili ‘ pa kakav bi mogao biti, nego odličan, odličan, za svaku je pohvalu’ uz konačan zaključak razgovora:

„Mi smo sada u fazi da su radovi koji su do sada napravljeni; konsolidacija kontrafora, sanacija svodova i razgradnja svih tih labavih i nestabilnih dijelova po katedrali koji su prijetili urušavanjem, a iduća faza bi bila; daljnja sanacija krovišta, daljnja sanacija kontrafora i trebalo bi konzervatorsko-restauratorske radove na svodovima završiti kako bi se katedrala mogla čim prije početi koristiti, odnosno da bi mogla služiti svojoj svrsi“, poručio je Mlinar.