Danas je taj dan da sve što je iza tebe jednostavno gubi svoju jačinu naspram sile Duha Svetoga i Riječi. Ono što je za tebe danas crnom rakom može se pokazati spasonosnim sredstvom.
O crnoj jami i uskrsnuću u svjetlu liturgijskih čitanja Nedjelje uskrsnuća Gospodinova promišlja o. Arkadiusz Krasicki, CSSp, donedavni studentski kapelan u Osijeku koji sada predaje biblijske predmete na Teološko-katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru.
Od malih nogu, dok hodamo, ne gledamo pod noge. Bolje je gledati gore ili na stranu, to nam se čini zanimljivijim. Nitko ne voli gledati u crnu iskopanu jamu. Podsjeća nas na trpljenje i smrt. Mi to ne volimo. Izbjegavamo takve prizore. Uskrs je takav dan kada moramo pogledati pod noge i u crnu jamu koliko god ona bila duboka.
Danas prestaje prošlost i započinje nešto novo. Novitet novosti je toliko snažan da ga nitko nikada još nije proživio jer iznova sve je novo. Svako zlo i grijeh prestaju. Započinje novo. To je vizija koju nam pruža Isusovo uskrsnuće. Ono se događa već sada i zahvaća svakog čovjeka.
Evanđelist Luka, dok opisuje svetoga Petra na grobu i njegova ponašanja, koristi jednu grčku riječ koja je jako duboka i ustvari označava puno više toga nego što mi možemo misliti. Luka piše da se Petar sagnuo (parakipto) nad grobom. No to nije samo saginjanje, to je meditacija i uranjanje u samoga sebe. To znači duboka refleksija o sebi.
Što je tada mogao misliti? Da je bez grijeha? Da nije nikada izazivao Isusa? Da se nije naguravao ispred ostalih apostola, jer je htio biti prvi? Ili možda si mislio da nema s nikim problema, niti s punicom, niti s ostalim apostolima? Ne! Možemo pretpostaviti da se Petar u crnoj jami sjetio grješne prošlosti. Sjetio se svojih obećanja koje dao je Isusu prije njegove smrti. Sjetio se svih čudesa i Isusovih govora nasuprot svoje nevjere. Isus je sada živ! Što je mogao osjećati Petar kad je pomislio: Što ću sada reći Isusu?
To je susret s Božjom riječi. Sin čovječji mora trpjeti i umrijet ali će treći dan ustati! Danas se ispunilo to obećanje. Pater se tome svemu čudio, ali poznavajući njegovu narav sigurno se tješio mišlju: Sve će biti dobro. Neće me Isus kazniti.
Isus je ušao po svojoj smrti u crnu jamu kako bi nadvladao svako zlo. Taj trenutak čekao je cijeli svemir. Očekivanje pomirenja je bila čežnja prvih roditelja, cijeloga Izraela, no nitko nije uspio. Mnogi biblijski likovi su bili najava Isusova izlaska iz krila zemlje.
Nakon tri dana Isus ustaje iz krila zemlje, ne iz groba zemlje, nego iz krila zemlje. Znak tome vidimo kod Jone kojeg je ispljunula velika riba nakon tri dana. Nakon određenog vremena i Mojsije je bio ispljuvan iz košare od trske u koju su ga stavile majka i sestra kao zaštita novorođenog djeteta od smrti iz faraonove ruke. Spasila ga je kći faraonova. Košarica i velika riba su simbolom zaštite koji otkriva Isusovo uskrsnuće. Svi su izašli živi. Njihova privremena nevolja pokazala se spasonosnom. Mjesto spasenja – košarica i velika riba – možemo poistovjetiti s Božjom riječju i ispunjenim obećanjem – Isus je uskrsnuo.
Možda i ti imaš crnu jamu u svojoj povijesti. Uskrsli Isus Krist nudi ti potpunu slobodu. Danas je taj dan da sve što je iza tebe jednostavno gubi svoju jačinu naspram sile Duha Svetoga i Riječi. Ono što je za tebe danas crnom rakom može se pokazati spasonosnim sredstvom. Mojsije u košari od trske, kao tek rođeno dijete, proživljavao je svoju agoniju, ali kasnije proveo je Izraelski narod kroz Tršćansko more. Iako su na početku voda i trska za njega značili pogibelj, oni ipak postaju spasonosnim sredstvom. Tako i Jona. Velika je riba predstavljala nesigurnost i opasnost, ali u njezinom želudcu Jona se osjećao sigurnim.
Danas ti Bog daje obećanje da ćeš i ti s njim uskrsnuti. Tvoje uskrsnuće događa se već sada pod svakom svetom misom, svake nedjelje. To što si izgubio kroz cijeli tjedan obnavlja se i ispravlja po Isusovom uskrsnuću. Crnilo jame nije strašno, ono ustvari pruža svakome novu perspektivu jer je Isus uskrsnuo.