Je li nam sudjelovanje na svetoj misi postala navika? Događa li nam se da smo fizički prisutni, a nutrinom odsutni? Shvaćamo li uopće značenje svete mise? Neka su pitanja koje prvenstveno postavljam sebi, a potom i vama dragi čitatelji.

Odlazimo li na svetu misu iz ljubavi ili navike? Je li u našem srcu želja za susretom sa živim Bogom ili osjećaj moranja? Možda je danas prilika da u srcu potražimo odgovore na ova pitanja.

Važnost svete mise

Scott Hahn u svojoj knjizi “Gozba Jaganjčeva” podsjeća: “Misa je ‘jednom zauvijek‘ savršena žrtva Kalvarije, koja se prenosi na nebeskom oltaru za svu vječnost. To nije ‘ponovljena predstava‘. Samo je jedna žrtva; ona trajna i vječna i stoga je nikada ne treba ponavljati. Ali misa je naše sudjelovanje u toj jednoj žrtvi i u vječnom životu Trojstva na nebu, gdje Jaganjac  vječno stoji ‘kao zaklan‘.”

Zaboravljamo da nam u misi Bog daje svoj život i da to nije tek neka fraza, usporedba ili slično, nego zaista istinski susret s njim.

Nekada mi se čini da misu ponajviše gledamo kao neku ‘ponovljenu predstavu‘, a ne kao susret s Jaganjcem. Zaboravljamo da nam u misi Bog daje svoj život i da to nije tek neka fraza, usporedba ili slično, nego zaista istinski susret s njim.

Jesmo li svjesni da svaki put na svetoj misi imamo priliku blagovati Krista, primiti ga u svoje srce?

“Nijedna sila na nebu ili zemlji ne može nam dati više od onoga što primamo na misi, jer u sebe primamo Boga“, piše Scott Hahn u spomenutoj knjizi. Pitam se jesmo li uistinu svjesni tog susreta, jesmo li svjesni da svaki put na svetoj misi imamo priliku blagovati Krista, primiti ga u svoje srce?

Važno je znati da Bog nigdje nije prisutan kao na svetoj misi i da žudi susresti nas baš tamo.

Navika ili čežnja

I sama sam se više puta ulovila kako na misu odem iz navike, iz osjećaja dužnosti, a ne iz ljubavi. Primijetila sam kako i sama zaboravim da je to susret sa živim Bogom.

Sjećam se kada za vrijeme pandemije nismo fizički mogli sudjelovati na svetoj misi kako sam intenzivnije počela razmišljati o istinskom značenju svete mise. Tek tada sam počela uviđati koliko mi taj susret nedostaje i da nema tog online prijenosa koji to može nadoknaditi. Mogu reći da sam tek tada počela istinski čeznuti za Gozbom Jaganjčevom.

Tek tada sam počela uviđati koliko mi taj susret istinski nedostaje i da nema tog online prijenosa koji to može nadoknaditi.

Zapitala sam se koliko puta sam primila Isusa u svoje srce, a da se uopće nisam susrela s njim. Stoga, potičem i sebe i vas da danas prije odlaska na misu promislimo gdje idemo, da pobudimo u svom srcu čežnju za tim susretom. Nemojmo da nam i današnji odlazak na misu bude iz navike.

Nemojmo da nam i današnji odlazak na misu bude iz navike.

No, upravo je to online vrijeme poneke ljude još više uljuljalo u shvaćanju važnosti susreta sa živim Bogom jer kada ponovno imaju milost fizičkog susreta s Gospodinom na svetoj misi mnogi i dalje ostaju u komociji svoga doma i negdje usputno “prate” svetu misu. Vrijeme je da se trgnemo i prestanemo sami sebi opravdavati olako odsustvo sa svete mise.

Ponašanje na svetoj misi

Zaboravimo da naše ponašanje na misi ‘odaje‘ i stav našeg srca. Rastužuje me vidjeti koliko ljudi za vrijeme svete mise tipka po mobitelu pa čak negdje u kutku crkve obavlja i telefonske pozive. Isto tako primjećujem ljude koji žvaču žvakaće za vrijeme svete mise koje prije pričesti odlože negdje sa strane. I zbog stoga su nerijetko klupe u crkvama sa svih strane oblijepljene tim istim žvakaćim gumama. Time potvrđujemo da zaboravljamo gdje smo i zašto smo došli.

Rastužuje me vidjeti koliko ljudi za vrijeme svete mise tipka po mobitelu pa čak negdje u kutku crkve obavlja i telefonske pozive.

Pripomenula bih i važnost doličnog odijevanja na svetu misu. Vjerujem kada bismo si posvijestili da je tu živ i prisutan Bog da bi i naše odijevanje bilo dostojanstvenije i doličnije.

Sjećam se svog pokojnog djeda koji je imao odijelo i cipele samo za misu i to nigdje drugdje nije nosio. Važno mu je bilo da mu “misna odjeća” bude čista i uredna svake nedjelje.

Zašto ne marimo što ćemo odjenuti na susret sa živim Bogom?

Što se dogodilo s nama? Zašto ne marimo što ćemo odjenuti na susret sa živim Bogom? Jesmo li previše postali sami sebi mjerilo što je ispravno, a što ne?

Sjetimo se da je svaka misa savršena žrtva Kalvarije. Stoga, zapitajmo se kakvi bismo došli na Kalvariju znajući što se tamo dogodilo?

Nekoliko misli svetaca o svetoj misi

“Bez presvete euharistije ne bi bilo nikakve sreće na ovom svijetu, život ne bi bio podnošljiv. Kad primamo svetu pričest, primamo našu radost i našu sreću.” – sv. Ivan Marija Vianney

“Kad se slavi euharistija, svetište je ispunjeno bezbrojnim anđelima koji se klanjaju božanskoj žrtvi na oltaru.” – sv. Ivan Zlatousti

“Čovjek bi trebao drhtati, svijet bi se trebao tresti, cijelo nebo bi trebalo biti duboko dirnuto kada se pojavi Sin Božji na oltaru u rukama svećenika.” – sv. Franjo Asiški

“Ja se ne mogu umarati kad slavim misu, jer ne stojim na nogama već visim na križu zajedno s Isusom i trpim nepotpuno sve ono što je Isus trpio na Križu – samo toliko koliko je to moguće za ljudsko stvorenje.” – sv. Padre Pio

 “Kad bi ljudi poznavali vrijednost svete mise, svaki dan bi morali doći redarstvenici, da na crkvenim vratima održavaju red zbog velikog mnoštva ljudi.”- sv. Padre Pio

Dragi čitatelju, pozivam te da promišljaš o ovim mislima te da od sad na misu ideš iz čežnje za susretom sa živim Bogom. I da od sada kada odlaziš sa svete mise svijet vidi na tebi da si doživio taj susret.