“Priznajem da ni ja ne izlazim neozlijeđen iz zlokobnih novinskih priča koje naglašavaju izopačenost ljudi koji su dali svoje živote Crkvi”, rekao je.

U ovim destabilizirajućim vremenima trebamo osuditi zločine, brinuti o žrtvama i razmišljati kako spriječiti da se takve strahote ponove, ali također moramo paziti da se ne prepustimo očaju. Ne smijemo se zavaravati da su sva ta otkrića samo loši snovi koji će na kraju proći. Ipak, moramo imati snage ići naprijed i ponovno otkriti okus Evanđelja. Samo to će nam omogućiti da prevladamo te strašne poteškoće.

“Na tom putu pomogao mi je primjer velikih svetaca”, rekao je. Iako je svako doba drugačije, kršćani su u prošlosti također proživjeli vremena kada se činilo da se sve raspada u životu Crkve. Sveti Dominik je jedan od njih.

U 13. stoljeću suočio se s ozbiljnom krizom u Crkvi svoga vremena. Njegov stav nas može potaknuti da idemo trima putovima, kako bismo i mi ostali na nogama kada se čini da se u Crkvi sve ruši.

1. Usudi se plakati

Prvi dominikanci javljaju da su noću u kapelici čuli sv. Dominika kako plače. Suze su pratile njegovu molitvu. Plakao je za grijehe svijeta, za patnje Crkve, razdirane podjelama i osrednjim odgovorom na Gospodinove pozive.

Evo prvog primjera za razmišljanje. Kada se čini da se u Crkvi sve raspada, Dominik nas poziva da odvojimo vrijeme za razmatranje naše tuge. Ta tuga znači da nismo ravnodušni, da nas drame koje razdiru Crkvu pogađaju jer duboko u sebi volimo Crkvu.

2. Upoznaj svoje korijene

Svjedoci života svetog Dominika nam govore kako je on bio čovjek čvrsto ukorijenjen u svojoj vjeri. Dobio je čvrstu formaciju u Španjolskoj gdje je rođen. Ta je formacija bila intelektualna, ali ne samo to. Bitan njezin dio bili su i susreti s vjernicima koji su u sv. Dominiku ostavili traga.

Kad pogledamo svoje korijene, shvaćamo da želimo da poruka Evanđelja i dalje odjekuje svijetom, jer je neusporedivo bogata.

Kada se čini da se u Crkvi sve ruši, dobro je vratiti se, poput svetog Dominika, svojim korijenima: nekom nama važnom biblijskom tekstu, događaju koji je oblikovao naš vjernički hod, osobi čija nas je vjera nosila naprijed.

Ovo je drugi savjet koji nam Dominikov život daje: sjetimo se svojih korijena kako bismo shvatili koliko nas je naša vjera učinila boljim ljudima. Pogledati svoje korijene znači shvatiti da želimo da evanđeoska poruka i dalje odjekuje u svijetu, jer je neusporedivo bogata.

3. Pobijediti zlo dobrim

Sveti Dominik se suočio sa svećenicima i biskupima koji nisu bili dorasli svom poslanju, ne samo zato što su živjeli prebogato. Njihov stil života šokirao je mnoge kršćane koji su napuštali Crkvu. Dominik je tada predložio novi oblik vjerskog života usredotočen na siromaštvo i prosjačenje koji bi bio više nadahnut Evanđeljem.

Kada se čini da se u Crkvi sve ruši, sveti Dominik nas podsjeća da moramo imenovati što nije u redu. Nikada ne smijemo dopustiti da nas zlo slomi. Moramo pronaći nove načine izlaska iz krize, nadahnuti Evanđeljem i predajom Crkve. Svi to možemo činiti na vlastitoj razini, kako ne bismo bili zapanjeni zlom, nego da se posvetimo nadvladavanju zla kreativnošću Duha Svetoga.

Skabdali nas lako potresu, pogotvo ako se događaju jedan za drugim. Poput svetog Dominika, trebamo ponovno otkriti radost vjere i naviještanja Evanđelja. Tek tada možemo ponovno izgraditi ono što treba obnoviti u Crkvi i posvetiti se tome da njezino poslanje više ne bude iskrivljeno, donosi Aleteia.