U Keniji, gdje je o. Toño danas živi, pozivaju ga da slavi mise s djecom. Nakon toga, djeca i odrasli imaju priliku uživati u maloj mađioničarskoj predstavi.
Kad je meksički svećenik José Antonio Aceves Álvarez bio dijete, slika Gospe od Zapopana, zaštitnice nadbiskupije Guadalajara, dolazila je u župu kojoj je pripadao, donosi Aleteia.
Općenito, posjete Gospine slike župama prate svetkovine. U tim prilikama postoje karnevalske vožnje i ulični trgovci, od kojih neki prodaju igračke i mađioničarsku opremu. Tako je i sedmogodišnji José Antonio kupio svoj prvi mađioničarski set za izvođenje različitih trikova.
U dobi od 14 godina dobio je svoj prvi nastup kao mađioničar i počeo je biti poznat kao “el mago Toño” – “Mađioničar Toño”. Danas je to promijenio u “el padre mago Toño,” ili “svećenik mađioničar Toño”, jer je s 18 godina ušao u sjemenište i zaređen je za svećenika 2009.
Neobična kombinacija
On nikada nije prestao prakticirati svoje trikove. Jednom je tijekom festivala čak izveo mađioničarsku predstavu u velikom sjemeništu. Tada mu je njegov biskup rekao: “Zamolit ću te za uslugu: svaki put kad budeš radio ‘magiju’, nosi svoju svećeničku odoru. Na taj ćeš način, kao što si učinio i danas, poslati poruku evangelizacije. Želim da spojiš ‘magiju’ s evangelizacijom.”
Želim da spojiš ‘magiju’ s evangelizacijom.
Godinu dana proveo je kao župni vikar, a jedno desetljeće kao promicatelj zvanja u svojoj nadbiskupiji. Za to vrijeme posjećivao je škole, župe i događanja za mlade gdje je izvodio mađioničarske predstave. Zatim se odlučio udružiti s misionarima Guadalupea, koji su ga poslali kao misionara u Keniju u Afriku.
Don Bosco i “magija”
Da izbjegne nesporazume, Toño svećenik mađioničar pojašnjava što radi. “Neki to nazivaju prestigitacijom, što je umijeće pokretanja ruku, vještina.”
“Mađioničar nema nikakve moći. On je glumac zbog kojeg izgleda kao da ima moći; to su samo trikovi koji ispadnu dobri jer koristi određene uređaje ili zato što ima vještine s rukama.” Ukratko, ova vrsta magije nije ništa drugo nego umijeće odvraćanja pažnje, kaže fra Toño.
Ukratko, ova vrsta magije nije ništa drugo nego umijeće odvraćanja pažnje.
“Zaštitnik mađioničara je sveti Ivan Bosco. On je bio ‘mađioničar’, a sada ga ‘mađioničari’ — čak i nevjernici — širom svijeta slave na Dan mađioničara 31. siječnja, koji je zapravo spomendan svetog Ivana Bosca.”
Njegova misija u Keniji
O. Toño kaže da je jednom u Keniji izveo trik s novčićima za biskupa biskupije. “Rekao mi je da nešto predstavim na kraju mise, koja je tom prilikom bila s djecom. Sada me ponekad nazove na telefon i kaže mi kada namjerava imati misu s tisuću djece i da želi da dođem nešto izvesti”, rekao je.
Suočeni s ovom vrstom magije ili trikova, ljudi te afričke zemlje “uplašeni su i iznenađeni. Za većinu njih ovo je prvi put u životu da su vidjeli ovako nešto.”
“Ponekad moram držati katehezu jer mi ljudi kažu: ‘Oče, daj nam čudo!’ A ja im kažem: ‘Ne, ne znam, ne činim čuda, to je magija.'”
Ne, ne znam, ne činim čuda, to je magija.
“Svjetovni mađioničari vam mogu dati uže koje su prerezali na tri dijela, zavezati neke čvorove i reći da je fiksirano; mađioničar puhne i, na iznenađenje javnosti, nema više čvorova. Ali, za evangelizaciju, osim toga, podučavam nešto s ovim užetom – to je kateheza. Dijalog je katehetski i evangelizacijski. Ovako obavljam svoju misiju”, rekao je o. Toño.