Ako počnemo od kraja, shvaćamo da je čak i osoba koja najmanje promišlja o Bogu ponekad potaknuta moliti. Ono što potiče tu molitvu jest teret zla. Zamislite kako su crkve u Americi bile prepune u danima nakon 11. rujna. Ti ljudi su bili uvjereni u postojanje nečeg većeg od samoga zla i to njihovo uvjerenje očitovalo se u molitvi. Ne možemo ukinuti zlo, ali Isus nas uči kako da se protiv njega izborimo.

Potrebni su nam susreti s iskušenjima kako bismo uvidjeli gdje smo slabi. Kušnje nas čiste. U molbi “ne uvedi nas u napast” Isus nas uči da dobro iskoristimo iskustvo kušnje: da ne precjenjujemo svoje sposobnosti,  da se ne obeshrabrujemo i ne očajavamo. Isus nas uči da prepoznamo granice svoje snage kako bismo se mogli s pouzdanjem povjeriti njegovoj snazi.

Potrebni su nam susreti s iskušenjima kako bismo uvidjeli gdje smo slabi.

Isus uči da je oprost srce molitve učenika. Moramo tražiti oproštenje i ponuditi oproštenje kao što to Otac čini na Kalvariji (Lk 23,34). Ako je Bog ljubav, svijet to upoznaje kroz milosrđe koje prihvaćamo i širimo.

Upućujući nas da tražimo od Boga da nam svaki dan daje kruh svagdašnji, Isus nas uči da je temelj svetosti ovisnost. Ne možemo biti svoji bez Boga. Biti učenik znači biti prepušten božanskoj providnosti, trenutak po trenutak, sa sigurnošću i povjerenjem koje nas hrani kao ništa drugo. Kruh koji ištemo naša je sreća.

Upućujući nas da tražimo od Boga da nam svaki dan daje kruh svagdašnji, Isus nas uči da je temelj svetosti ovisnost.

Isus nas uči da postoji izlaz iz bijede koja proizlazi iz zaglavljenosti u vlastitim idejama i planovima. “Budi volja tvoja” izražava radost predanja Božjim planovima. Učeništvo znači slijediti Drugoga u požrtvovnoj poslušnosti koja mu je više slična nego podložnost.

Riječima “dođi kraljevstvo tvoje”, Isus nas uči da ostavimo po strani preokupacije i borbe vlastite osobnosti koje nas ometaju i odvraćaju kako bi Bog i njegova dobrota mogli vladati u nama.

Isus nas uči da ne smijemo živjeti prepušteni sami sebi: da smo dio pripadanja, identiteta, Imena iz kojeg crpimo nepogrešivu hranu, blagoslov, red i milost. U Očevom imenu je naše autentično ja. Isus nas uči moliti “sveti se ime tvoje” kako bi nas izdigao iz vlastitih ograničenja kako bismo mogli živjeti u Istini.

Isus nas uči moliti “sveti se ime tvoje” kako bi nas izdigao iz vlastitih ograničenja kako bismo mogli živjeti u Istini.

Moliti Oče naš znači nasljedovati samoga Isusa dok ulazi u svoju muku (Mk 14,36). Mi smo Božja djeca. Kada se molimo zazivajući Oca, čak ni sve sile pakla koje su se pokrenule protiv nas nemaju šanse. Isus nas uči da se povjerimo otajstvu Očeva imena kako bi, zaogrnuti intimnošću s Ocem, stostruka žetva neba bila stvorena u našem ovdje i sada, donosi Aleteia.