Katolička tradicija poziva se na interpretaciju sv. Augustina, saznajte njihovo značenje.

Jednog dana kad je Isus završio s molitvom, jedan od njegovih učenika mu je rekao: "Gospodine, nauči nas moliti" (Lk 11,1). Isus ih je tada naučio Očenaš. Što nas sam Gospodin uči u Očenašu?

Ako ste otac, razmislite o odnosima koje imate sa svojom djecom. Također razmislite o odnosu koji imate s prvom osobom Presvetog Trojstva, Bogom Ocem.

Čak i “zli” ljudski očevi (u smislu da smo svi mi pali, grješni ljudi) znaju dati dobre darove svojoj djeci. Zašto očevi to znaju? Zato što vole svoju djecu i duboko žele zadovoljiti svaku njihovu potrebu. Koliko će više Otac naš nebeski dati Duha Svetoga onima koji ga zaištu? No, tražimo li u našim potrebama Duha Njegova?

Tradicionalni izraz "Gospodnja molitva" (Očenaš) znači da smo ovu molitvu našem Ocu naučili i primili od Gospodina Isusa. Ta molitva koja nam dolazi od Isusa doista je jedinstvena: "Gospodnja" je. No, prije nego što se obratimo Ocu u molitvi, promislimo u kakvome je stanju naše srce!

Na pitanje slušatelja: "Smiju li vjernici kod molitve Očenaša raširiti ruke?" u emisiji HKR-a "Halo, velečasni?" odgovara vlč. Robert Šreter.

U Očenašu imamo sve bitno za svoj život. Molitva da se Bog slavi, da živimo u miru, da ne posustanemo u životu, da nas Napasnik ne nadvlada, da živimo kao ljudi praštanja. Kad Isus govori o napasti, onda misli na našu čvrstinu i posvemašnje prianjanje uz vlastito poslanje i poziv. Kao što je triput u pustinji Đavao dolazio Isusu s ponudama da ga odvrati od nakane i poslanja, tako dolazi i k nama.

Bog je taj koji nas posvećuje, koji nas preobražava svojom ljubavlju, ali istodobno i mi smo ti koji, svojim svjedočenjem, pokazujemo Božju svetost u svijetu, čineći njegovo ime prisutnim, rekao je papa Franjo u katehezi na općoj audijenciji u srijedu.