Sveto nam pismo često govori u slikama iz svakodnevnog života. Na taj način oni koji čitaju ili slušaju starozavjetne i novozavjetne izvještaje mogu lakše razumjeti njihovu poruku i značenje. Upravo u današnjim čitanjima liturgija pred nas stavlja sliku vinograda, vinogradara i njegova nasada. Što te slike znače otkriva nam pripjevni psalam koji smo ponavljali nakon prvog čitanja: Vinograd Gospodnji dom je Izraelov! Jednako tako i prorok Izaija u prvom čitanju uzima sliku vinograda oko kojeg se vinogradar silno trudio (okopavanjem, krčenjem, sadnjom), ali on nije donio ploda, već se izrodio u vinjagu. Taj je vinograd slika izraelskog naroda oko kojeg se Bog brine, ali narod ne mari za Boga i njegov Zakon.

Dok prorok Izaija piše ove riječi, njegov se izraelski narod nalazi u velikim napetostima zato što mu je pred vratima asirska opasnost (predratno stanje). Izaija uzima sliku vinograda kako bi im poslao jasnu poruku: kao što je vinogradar odlučio dopustiti da vinograd propadne i da ga drugi opustoše jer ne donosi nikakve plodove, tako će oni, ako i dalje nastave živjeti poganskim načinom života, propasti pod neprijateljskom asirskom rukom. Kako to često biva, ljudsko je srce tvrdo i neposlušno. Povijest svjedoči da su Izraelci pali u ruke neprijatelja jer su se odmetnuli od Boga, jer su štovali druge bogove i jer nisu marili za Božji Zakon. Glavni grijeh Izraelaca nije u tome što nisu vršili Zakon, nego što na Božju ljubav nisu odgovorili svojim životom, već su mu okrenuli leđa.

Sličnu prispodobu priča i Isus u današnjem evanđelju. On govori o jednom domaćinu koji je posadio vinograd i povjerio ga ljudima na obradu. Kad je došlo vrijeme ubiranja plodova, domaćin je poslao svoje sluge da uberu njegov urod. No, vinogradari zaposlenici su ih ubili. Bili su pohlepni i nezasitni te su željeli sve za sebe. Potom je domaćin poslao svoga vlastitog sina, ali oni su ubili i njega: „Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu.“ Zbog tog postupka, Isus im kaže da će gospodar vinograda oduzeti od svojih zaposlenika vinograd i dati ga drugima, onima koji će donositi plodove.

Obje priče o vinogradu iz današnjih čitanja jasno nam govore da će propasti svi oni koji ne brinu za svoj vinograd i za svoj odnos s vinogradarom, a to znači za svoj duhovni život, za svoje bližnje, za Crkvu i društvo u kojem žive. Svi oni koji su pohlepni, sebični i samodostatni, oni koji misle samo na sebe, i oni će propasti. Jer biti dio Božjeg vinograda znači biti dio zajednice. Biti dio Božjeg vinograda, odnosno Crkve, znači brinuti se za taj vinograd, truditi se oko njega i davati sve od sebe za njegov urod i napredak.

Isus nas je jasno upozorio: „…oduzet će se od vas kraljevstvo Božje“. To što smo članovi Crkve ne znači odmah da smo automatizmom spašeni. Za spasenje, koje je dar Božji, trebamo se potruditi i dati sve od sebe. Bog nipošto ne želi napustiti svoj vinograd, stalo mu je do njega, ali traži i našu suradnju, naš dio!

Potrudimo se da svojim životom Bogu zahvalimo za taj dar pripadnosti Crkvi te da naš život donosi dobre plodove na korist ne samog Crkve nego i društva.

Prevarili su se oni koji su mislili da će ubojstvom sina gospodara vinograda biti spokojni do kraja života. Tu Isus misli na samoga sebe: i njega će ubiti i odbaciti, ali kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Isus Krist je naš zaglavni kamen na kojem je nazidan naš vinograd, a to je Crkva. On nas je pozvao u svoj vinograd, ali nam je dao zadatak. Potrudimo se da svojim životom Bogu zahvalimo za taj dar pripadnosti Crkvi te da naš život donosi dobre plodove na korist ne samog Crkve nego i društva. Neka nam u toj odluci pomogne Blažena Djevica Marija, Majka Crkve. Od nje možemo naučiti zašto je važno biti poslušan Božjoj riječi. Također od nje možemo naučiti kako se trebamo brinuti i skrbiti za druge jer živeći za druge mi sami bivamo obogaćeni.

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Matije Aušića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.