"Otvorimo, vrata svoga srca Bogu! Ne dopustimo mu da nas čeka i da neprestano kuca kako bismo pošli za Njim. Prepustimo se Ljubavi koja je u nama i darujmo ju drugima. Pokažimo svima kako je naš Bog silan i velik, Kralj nas zemljom svom", napisala je školska sestra franjevka Krista Kralja Mostarske provincije s. Ivana Klara Čuić na svojim društvenim mrežama.
Pričamo o našim obiteljima i postavljamo pitanje:
„Što si ti svojoj mami i tati?“
Misleći kako će odgovor biti sin ili kćer, njih nekoliko odgovara:
„Ljubav.“
Ma, zamisli, pored svega, oni znaju da su svojoj mami i tati ljubav.
Kako je to veliko i moćno.
Dijete osjeća ljubav svojih roditelja.
Zna da su oni tu i da je pored njih sigurno. Zna da će iz te ljubavi sve dati za njega.
Isto tako, valja znati da ta ljubav treba biti slobodna. Ona koja ne veže dijete u okove nesigurnosti i straha.
Ljubav koja ima svoje granice.
Ljubav preko koje se sazrijeva i uči svetu životu.
Ljubav koju ponekad ne razumijemo, ali joj vjerujemo.
Ljubav koja ponekad boli, ali rađa život.
Ljubav koja nas ponekad spusti na tlo, a uzdigne u Nebo.
Zamisli, ako vjerujemo da smo mami i tati ljubav, kolika smo tek onda ljubav Isusu.
Koliko nas On tek voli i ljubi bezuvjetno. Koliko On širi ruke ljubavi i poziva u zagrljaj milosrđa.
A opet, ako je Bog ljubav (1 Iv 4, i ako smo mi od Boga i ako je Bog u nama, jesmo li mi ljubav drugome? Svome bližnjemu?
Mogu li ja drugome darovati Boga koji je ljubav?
Darovati Ljubav koja drugoga podiže iz pepela i daje smisao životu.
Ljubav koja kaže nisi sam.
Ja sam s tobom. Bog je uz tebe.
Onu koja se dariva sada i ovdje.
U svim prilikama i neprilikama.
Onda kada razumijemo i ne razumijemo.
Kad se očaramo nekim i razočaramo u nekoga.
Mogu li ja biti ljubav? Biti luka sigurnosti i nade za ljude koje mi Bog stavlja na put?
Otvorimo, vrata svoga srca Bogu!
Ne dopustimo mu da nas čeka i da neprestano kuca kako bismo pošli za Njim.
Prepustimo se Ljubavi koja je u nama i darujmo ju drugima.
Pokažimo svima kako je naš Bog silan i velik, Kralj nas zemljom svom.
Jer, „ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama i ljubav je njegova u nama savršena.“ (1 Iv 4, 12)